Lansiraju se nove narodne obveznice, s rokom dospijeća od dvije godine i kuponskom kamatom većom od 3 posto. To najavljuje ministar Primorac. Obveznice bi se kupovale, prema navodima Poslovnog dnevnika, kod pet banaka. To su: Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb, Raiffeisen banka, Erste banka i OTP banka. Država želi tom obveznicom prikupiti milijardu eura. Prema anketama, preko 60 % ispitanih je zainteresirano u ulaganje. Državni tajnik Ministarstva financija kazao je da ove godine žele refinancirati oko 5 milijardi eura. Neki su mediji protumačili da se toliko želi prikupiti, što ne mora biti točno.
IMAMO PRORAČUNSKI SUFICIT: ZAŠ TO NE SMANJIMO POREZE?
Analiza Telegramovog Marka Repeckog s početka tjedna postavlja pitanje: treba li smanjiti poreze? Hrvatska vlast ima izdašne porezne prihode, pripomognute inflacijom, a uz to i pad duga. Na kraju 2021. Hrvatska je imala BDP veličine 58.207 milijuna eura te opći dug države od 45.628 milijuna eura, što daje udio od 78,4 % duga u BDP-u. Rast BDP-a nastavio se: očekuje se realna stopa rasta od 6 % (procjena EK). Ako se tome doda rast inflacije od 13,1 % na kraju 2022., onda BDP na kraju 2022. iznosi 69.324 milijuna EUR.
Ako pretpostavimo da je stanje duga opće države u listopadu 2022. jednako onom na kraju 2022. (45.531 milijuna eura), to nas dovodi do procjene udjela duga u BDP-u od 65,7 %. U analizi scenarija koju sam sastavio, računajući sa stopom inflacije od 10 % do 13,1 %, kao i rastom BDP-a od 4 do 6 posto, s rastom duga do 3 %, udio duga u BDP-u mogao je vrlo lako biti ispod 70 %. Sličan udio daje i kolega Hrvoje Stojić (ekonomist HUP-a), na kojeg se poziva i Marko Repecki. Eurostat kaže da Hrvatska ima udio duga u BDP-u od oko 70,4 % (hvala Velimiru Šonji za ovaj podatak s kraja trećeg kvartala 2022.).
Izvor: Eurostat
Moja projekcija BDP-a je manjkava. Trebalo bi koristiti postupak deflacioniranja za grupe proizvoda i usluga da bi se došlo do realnog BDP-a. Konzultirao sam se i s Ivicom Brkljačom da provjerim svoju metodologiju, hvala stoga kolegama s Ekonomskog laba. Vrlo je vjerojatno da će udio duga u BDP-u pasti ispod 70 posto, ali neće biti ovih optimističnih 65,7. Hrvatska je ipak znatno poboljšala svoju sliku zaduženosti i nalazi se na razinama boljim no prije koronakrize (zadnji kvartal 2019: 71 %).
TREBA LI NAM SKUPLJE ZADUŽENJE?
Hrvoje Stojić je komentirao narodne obveznice u spomenutom članku na Telegramu: “Dodatni pritisak na rast troška financiranja može proizaći iz mogućeg izdanja ‘narodne’ obveznice, uključivanjem sektora stanovništva već u primarnu emisiju. Naime, uz pretpostavku ciljane kamate od 3-3,5 posto na kratki rok, moguće je da država ponudi određenu premiju, odnosno preplati u odnosu na prevladavajuće uvjete financiranja na tržištu.”
Analiza kolege Ivana Dražetića iz InterCapitala pokazuje kako je Hrvatska u 2021. imala prosječnu cijenu duga od 1,95 %. Ako bi se Hrvatska zadužila na dvije godine, trenutni prinos bi bio oko 2,95 %. Velika likvidnost u bankarskom sustavu pod utjecajem je povećanja razine depozita zbog konverzije eura, kao i velikog utjecaja oslobađanja obvezne rezerve. Hrvatska je u toku 2022. snizila ovu stopu s 9 na europskih 1 %. Obvezne rezerve banke drže kod središnje banke. Tako se oslobodilo dodatnih 5 milijardi eura likvidnosti.
Trebaju li Republici Hrvatskoj onda uopće narodne obveznice, ako su porezni prihodi vrlo izdašni i riznica puna? Ne bi li se moglo dodatno umanjiti iznos duga države većom otplatom duga? Podsjećam na to da je ECB najavio daljnja podizanja kamatnih stopa.
DEFICIT I NARODNE OBVEZNICE
Ovakve moje tvrdnje demantira spomenuti državni tajnik u Ministarstvu financija, Stjepan Čuraj: “Radi se o potezu unutar redovitog računa financiranja. Nama je već bilo u planu zadužiti da refinanciramo postojeće bondove koji dospijevaju tijekom ove godine, kao i deficit.” Tportal prenosi slično: “Imamo potrebe za redovnim financiranjem deficita, to je na razini pet milijardi eura za ovu godinu. Osluškivat ćemo tržište i vidjeti kakav je interes, prvo građanstvu.” HRT prenosi razmišljanja analitičara o tome kad bi se mogle uvesti narodne obveznice: “Ideja o narodnim obveznicama, nema sumnje, mora se detaljno razraditi. No tehnički bi sve, smatraju analitičari, moglo biti spremno do studenog, kada na naplatu dospijeva domaća obveznica iz 2017., vrijedna oko 11 milijardi kuna ili oko milijardu i pol eura.”
Pogledajmo sad Vladin dokument od prošle jeseni, kad se radio rebalans proračuna za 2022. Tekst prenosim bez potrebnih pravopisnih korekcija: “Opća država prema ESA 2010 metodologiji imat će manjak u iznosu od 7,1 milijardu kuna ili 1,5% BDP-a. Temeljem kretanja fiskalnog salda proračuna opće države očekuje se da će udio javnog duga u BDP-u u 2022. zabilježiti smanjenje od 8,5 postotnih bodova u odnosu godinu ranije te će iznositi 71,3 % BDP-a.” (Vlada RH, 2022:4) Dakle, u listopadu je Vlada planirala da će proračun imati manjak 1,5 % BDP-a. Stanje na kraju rujna 2022. je bilo takvo da je država bila u plusu 1,1 % BDP-a. Suficit, a ne deficit. To ilustrira i izvještaj s Eurostata.
Izvor: Eurostat
“PLANIRANJE” PRORAČUNA OTKRIVA MNOGO
Obrazloženje kod planiranja proračuna za 2023. mjesec kasnije, podcrtani naglasci su moji:
“Manjak državnog proračuna za 2023. godinu u iznosu od 1,8 milijardi eura financirat će se razlikom
ukupnih primitaka od financijske imovine i zaduživanja te ukupnih izdataka za financijsku imovinu i
otplate zajmova. Pritom su ukupni primici od financijske imovine i zaduživanja planirani u iznosu od 6,1 milijardu eura, a ukupni izdaci za financijsku imovinu i otplate zajmova u iznosu od 4,3 milijarde eura. U strukturi ukupnih primitaka od financijske imovine i zaduživanja u 2023. godini najznačajniji iznos od 4,2 milijarde eura odnosi se na primitke od izdanih vrijednosnih papira, od čega se 2,7 milijardi eura odnosi na tuzemne obveznice, a 1,5 milijardi eura na inozemne obveznice.
Primici od zaduživanja inozemnim i domaćim kreditima i zajmovima planirani su u iznosu od 1,4 milijarde eura. Preostali iznos planiranih primitaka u računu financiranja državnog proračuna odnosi se u najvećoj mjeri na primitke od povrata glavnica danih zajmova i depozita u iznosu od 441,2 milijuna eura.” (Vlada RH, 2022:25)
TKO TO TAMO NE ZNA S PODACIMA?
Bio sam više puta kritičan oko nedovoljnog slaganja te točnosti u izjava i izvještajima Vlade, pogotovo ako se radi o kratkom roku. Ta neslaganja se u poslu slabo toleriraju. Ovakve neusklađenosti gdje smo čas u suficitu, čas u deficitu, pa zatim iznosimo plan zaduživanja za jedan iznos, a dužnosnici potom javljaju drugi, onda objavimo jedno vrijeme izdanja, a analitičari kažu drugo, dovodi do toga da inozemne rejting agencije i analitičari ovo sve vide i bilježe. A potom i zaračunavaju. Skuplje. Nemojte misliti da takva neozbiljnost ne dolazi bez uvećanog troška. No, taj trošak uvijek snose porezni obveznici.
Ne očekujem da će podaci pokazati da je proračun za 2022. bio u deficitu, pogotovo zbog trenda prema suficitu. Inflacija je jako isplativ porez za bilo koju državu bilo kojeg vremena, uvijek je bilo tako. Okrenimo se sada koristimo koje bi narodne obveznice mogle donijeti.
KORISTI ZA GRAĐANE
Kao prvo, i političari su građani! Šalu na stranu, čini se da većina analitičara hvali takav potez jer su kamatne stope na bankovnu štednju niske. Kako bi i bile više? Ionako imaju višak likvidnosti. Tu je i argument razvoja tržišta kapitala. Ministar Primorac pledira da imatelji buduće obveznice drže takvu obveznicu do dospijeća. No, ako nema sekundarnog trgovanja, onda nema ni pretjeranog razvoja tržišta kapitala. Trgovanje, doduše, dolazi i s rizicima. Zato se i preporučuje onima koji ne vole rizik da drže obveznice do dospijeća.
Novinarka Večernjeg lista Valentina Wiesner navodi da bi građani tim izdanjem mogli dobiti priliku da izravno i bez posrednika dobiju puno veće prinose od onih pod kojima štede u bankama. Bez naknada bi mogle ostati financijske institucije za posredničke poslove (ne mogu to procijeniti).
Zato zaključujem da država svjesno ide u novi dug po malo većoj cijeni, pogodujući građanima, iako ima novca i smanjuje dug. Zašto ne bi bilo bolje smanjiti porezne prihode ili dug države? Možda zato što bi to donijelo manje glasačkih listića. Kako bilo, nepopularan stav: doba niskih kamatnih stopa je završeno i treba gledati kako smanjiti zaduženost.
OPĆENITE PREDNOSTI ULAGANJA U OBVEZNICE
Sve ovo podsjetilo me na IPO Hrvatskog telekoma i INA-e prije Velike financijske krize iz 2008. Tada su mnogi hrvatski državljani kupovali dionice, da bi ih potom kriza iz 2008. otjerala s burze. Neke i zauvijek. U trenucima javne ponude tih dionica, potezi Sanaderove vlade sigurno su donijeli plus kod glasača. Mogli bi i sada: izbori se bliže, a nije nevažno to što je Ustavni sud poništio dosadašnji zakon o izbornim jedinicama. Zato novi izbori vjerojatno idu u proljeće 2024.
Za kraj, jedna od glavnih prednosti ulaganja u obveznice je, kako to lijepo ističe Tetka na društvenim mrežama (meni najbolji domaći blog o osobnim financijama), da nema poreza na kamate ostvarene u ulaganjem u obveznice. To ih razlikuje od bankarskih depozita ili dioničkih dividendi. Narodne obveznice bi zaista mogle financijski opismeniti mnoge. Ali po kojoj cijeni?
