Da globalni transportni divovi, poput Maerska, skreću brodove s puta kroz Crveno more i Suez na put oko rta Dobre nade, više nije vijest. No, zašto će sve važniji postati nikal kao sirovina i, samim time, Indonezija? I zašto je robni sektor u velikim poteškoćama?
ZAPOČINJE ERA DEGLOBALIZACIJE
Nakon tri desetljeća obilježena erom jeftinog novca, koju je krajem osamdesetih započeo legendarni čelnik FED-a Alan Greenspan, a koja je završila Powellovim odbijanjem teze o “tranzitornoj inflaciji”, novo je doba pred nama. Čini mi se da je Fukuyamu ipak pobijedio Huntington, globalizacija je gotova: dobrodošli u eru deglobalizacije. Politički se svijet redefinira, a time i ekonomski odnosi.
Početak ere deglobalizacije, koju najavljuje i Peter Zeihan, pokreće robni superciklus. Osim što će naredna desetljeća vjerojatno uključivati više stvarnih, ali i ekonomskih (valutnih, robnih, trgovačkih) ratova, gledat ćemo i promjene unutar geopolitičkih saveza. Neke od njih već gledamo, primjerice odmicanje Saudijske Arabije od SAD-a prema Kini. Gledat ćemo i saveze zemalja koje će dijeliti i osiguravati vlastite interese i resurse, kako bi osigurale gospodarski rast. Vodeća zemlja svijeta je globalizacijski model osiguravala kroz kontrolu trgovačkih putova jakom mornaricom (vojskom) te kontrolom svjetskog financijskog sustava, ponajviše kroz dolar. To će nastojati činiti i dalje, iako će sve skuplji dug to otežavati. Stoga ne čudi da se SAD povlači iz uloge jedine dominantne sile, što tvrdi i Zeihan.
NIKAL KAO SIROVINA BUDUĆNOSTI
Rusija je zemlja koja svoje oružje ima ekonomskom smislu kroz plin i naftu. Pitanje je kako će rasplesti sukob Ukrajine i Rusije. Rusija je dosta ovisna o svojem ključnom kupcu, Kini. Indonezija, mnogoljudna zemlja s populacijom od oko 280 milijuna i političkim islamom, ima svoje ekonomsko oružje u ključnoj sirovini budućeg doba – niklu. Prema podacima američke agencije USGS, Indonezija drži oko 22 posto svjetskih zaliha ovog metala. Zašto je nikal kao sirovina toliko važan za budućnost?
Neophodan je u tehnologijama nuklearne energije, kao i u skladištenju ugljika, koje je povezano sa smanjenjem ugljičnih emisija. Glavni je katodni materijal u litij-ionskim baterijama, koje su čest izbor kod električnih vozila. U nehrđajućem čeliku koji sadrži nikal, nikal osigurava žilavost, čvrstoću i povećanu otpornost na koroziju, značajno produžujući vijek trajanja krajnjeg proizvoda.
Europa si je zadala agendu energetske tranzicije koju neće biti lako ostvariti. Željela bi biti neovisna, ne samo od Rusije, nego i Kine. Reuters tvrdi kako “Zakon o kritičnim sirovinama (CRMA), koji bi trebao stupiti na snagu početkom 2024., kaže da bi blok trebao iskopati 10%, reciklirati 25% i preraditi 40% svojih godišnjih potreba za 17 ključnih sirovina do 2030.” Dodaje: “Materijali su ključni za akumulatore za vozila, magnete za vjetroturbine i druge proizvode čiste tehnologije koje EU želi proizvoditi. CRMA ima za cilj smanjiti ovisnost bloka o Kini, koja dominira globalnom preradom minerala i već je zaprijetila opskrbi EU-a ograničavanjem izvoza.”
Europa se uzda i u recikliranje, no potencijal za takvo što je ograničen. Realnije je da će stoga Europa htjeti tražiti savezništva sa zemljama Južne Amerike (poput Argentine) i Australije, ako će htjeti izbjeći daljnji američki, ruski ili arapski stisak. Afrika se sve više udaljuje od Europe, a geopolitički rizici za Europu rastu, uzevši u obzir pojačano rusko i kinesko djelovanje.
ROBNI SEKTOR TRPI OD NEDOVOLJNIH ULAGANJA
U kraćem roku osobito će vrijediti: što je nešto oskudnije ili je opskrba nesigurnija, vrijednost toga će jako rasti. Svijet će biti spreman platiti više kako bi se osiguralo ono što je potrebno.
Sjetimo se jednog gostovanja analitičara Moody’sa i pitanja za milijun dolara. Bilo je jasno da će ogromno direktno ubrizgavanje monetarnih i fiskalnih poticaja razbuktati inflaciju već početkom 2021. Tome se pridružilo pucanje lanaca opskrbe te obustava nužnih ulaganja (tzv. maintenance CAPEX). Bilo je jasno kako će cijeli robni sektor biti pogođen manjkom ponude. Kad su ukinuta ograničenja i zatvaranja, svi su htjeli sve i odmah u ogromnim količinama. Cijene su, logično, rasle.
Prema ekspertnim ocjenama, čitav robni sektor suočava se s nedovoljnim ulaganjima u posljednjih 15 godina. To znači da neće biti dovoljno nove ponude koja bi zadovoljila potražnju za robama. Inflacija se, dakle, vratila i neće potpuno nestati. Mogući su daljnji cjenovni šokovi u idućem desetljeću, a europski put i zelena agenda to jako podupiru. Drukčije rečeno, kombinacija je to sila koja obećava da će robe (commodities) biti jako važne u idućem desetljeću, što osigurava pretpostavke za daljnji rast superciklusa.
Gledano iz perspektive financijske analize, veza ulaganja i operativnog novčanog toka pomažu nam shvatiti kako će se kretati ekonomija u budućem razdoblju. O tome više uskoro.
