Nisam Bernanke. Nisam Ben Bernanke.

Nedavna anketa čitatelja na web-servisu www.smartbrief.com koja je napravljena u okviru newslettera CFA Institute Financial NewsBrief pokazala je da većina čitatelja smatra da će makroekonomski događaj tipa kriza Eurozone utjecati na financijsko tržište s rokom trajanja učinka duljim od jedne godine. Značajno manji broj anketiranih smatra da će to biti utjecaj akcije centralne banke. Autor teksta je među manjinom te naravno, smatra, da je većina u krivu.

Volim se slikovito izražavati. Često govorim o snazi utega. Dakle, možete vi misliti što hoćete (baš kao što je četrdesetak najboljih analitičara prije nekoliko godina smatralo da će indeks Dow Jones skrenuti na “put dolje”, kadli je on potegnuo na najvišu povijesnu vrijednost ovih dana), ali ni vi, dragi čitatelji, a niti ja, nemamo ime Ben niti prezime Bernanke.

Svi ti, inače puno pametniji ljudi od mene, su pogriješili. Zašto? Jer nemaju uteg kojeg g. Bernanke ima.

2007. DJ indeks je bio na svojoj povijesnoj najvećoj vrijednosti i tada su, znaci upozorenja bili značajni: nezaposlenost, državni dug. 2013. DJ indeks prebacio je i postigao svoju novu najveću povijesnu vrijednost, a svi pokazatelji iz 2007. su lošiji nego što su onda bili.

Ponavljam: nisam pesimist! Nastojim stvari gledati objektivno (baš kao što svatko voli misliti o sebi): sav taj natiskani novac koji je FED stavio u svjetsku likvidnost nakon krize koja je eskalirala propašću Lehmana (TARP, QE programi) ili ECB (LTRO program) doveli su do bujanja vrijednosti (nominalne) nekih oblika imovine, prije svega metala i vrijednosnih papira.

U realnu ekonomiju se taj novac nije značajnije “prelio” da bi poboljšao situaciju oko smanjenja nezaposlenosti, povećanja dohodaka itd.

Stoga smatram da će, čim FED i svi drugi, prestanu pregrijavati ekonomiju s trilijardama tiskanog novca, svi ti indeksi vrijednosti prsnuti i vratiti se po statističkom zakonu o povratu na srednju vrijednost (tzv. The Mean Reversion Law).

Očekuje se velika konsolidacija vrijednosti – tako EUR/USD teži svojoj stvarnoj vrijednosti (1,00-1,15). Burzovni indeksi će se vratiti na stvarne vrijednosti čim se ekonomija prestane grijati.

Pitate se zašto bi to netko trebao napraviti, kad im to tako dobro ide, kad čak i Jutarnji list slavodobitno konstatira da nema ništa loše s ovakvim makroekonomskim modelom privređivanja?

Odgovora se sjetim često, pa zato i na ovim stranicama vrtim misao profesora Keynesa. Znate, inflacija je g(l)adna stvar.

(op.a. Čak 80% čitatelja na CFA Institute Financial NewsBrief  smatra da je rizik inflacije ili već tu ili rizik njenog pojaviljivanja u roku do tri godine signifikantan zbog akcija centralnih banaka. Jesu li čitatelji u pravu? Djelomično, samo zbog roka. Rok ovisi o stavljanju ili micanju utega. Jer ni vi niti ja ne zovemo se Ben. Ne zovemo se Ben Bernanke.)