“Sve je na stolu, pa i ono nezamislivo”, izjavio je u Dnevniku Nove TV ministar financija g. Zdravko Marić. Nakon dva tjedna, u kojem su prvenstveno poduzetnici govorili da su prethodne 63 mjere nedostatne, Vlada je “zapucala” iz malo jačeg oružja. Nove Vladine mjere sastoje se od 12 točaka. Hrvatska, dakle, vadi bazuku iz spremišta i sustav će primiti novih 45 milijardi kuna. Da stavimo to u kontekst: taj iznos predstavlja 11% hrvatskog BDP-a.
NOVE VLADINE MJERE: GLAS SAVJETNIKA
Analizu najavljenih mjera možete pročitati na nekoliko mjesta. Najprije, tu je sažet komentar g. Frenkija Laušića u Jutarnjem. Vrlo brzo je komentirao i jedan od moja dva favorita za Savjet za ekonomski spas, g. Andrej Grubišić. I komentar g. Velimira Š onje očekujemo uskoro. Jučerašnja emisija “Otvoreno” (prvoaprilska) mogla bi ući u anale.
Da ne ponavljam što su drugi rekli, koncentrirat ću se na dvije perspektive.
Grubišićeva perspektiva BRZINE I PRAVEDNOSTI
Dosad hrvatska vlada nije htjela čuti da su (63) mjere, između kojih i odgode plaćanja poreza zapravo nebitne ako nema prihoda, odnosno novčanih primitaka. Ne trebamo koristiti nikakve slike da bismo ilustrirali teško stanje u kojem se nalaze oni koji su morali staviti ključ u bravu. Može se čak i procijeniti koje će firme otići u ambis. S njima će, naravno, porasti i broj nezaposlenih.
Sve firme koje neće imati rezultat veći od nule u formuli [Kapital i rezerve prethodne godine – 60*Prosječni dnevni prihod], a možete krenuti umjesto kapitala i sa stavkom “Novac na računu”, vrlo vjerojatno neće preživjeti.
Jasno, postoje različite perspektive na nove Vladine mjere. Jedna je tzv. Grubišićeva perspektiva o vraćanju ionako uzetoga. Nju karakterizira nediskriminatorno postupanje. Ona poštuje i načelo pravednosti jer država ne favorizira nikoga te svima daje šansu da se eventualno spase. U ovoj je perpektivi također važna i brzina i jednostavnost postupanja. Nove mjere od jučer Grubišić tako kritizira i s aspekta brzine. Iako su ovu perspektivu zagovarali i drugi, čini mi se da je Grubišić bio najglasniji i najjasniji.
TUTUNOVIĆEVA PERSPEKTIVA TRIJAŽE
Drugu perspektivu na nove Vladine mjere predstavio je Marko Tutunović, kolega iz Beograda, s kojim sam i poslovno surađivao. Tutunović zagovara jednostavnost formule koja je lako shvatljiva koja bi se koristila kao filter ili trijaža. Propituje potrebu davanja lijekova terminalnom bolesniku. Premda će on možda poživjeti 12, umjesto 6 dana s lijekovima, je li možda bolje davati lijekove onima koje se zapravo može spasiti? Tako se i ne bi dopustilo bacanje “dobrog novca nakon što je već bačen loš novac”, što je poznat problem u bankarskim krugovima.
Ovo bi, nažalost, moglo značiti da neke firme neće preživjeti. Moguće je i da će ih biti puno. Nove mjere Vlade tiču se samo onih kojima je pao promet preko 50%, kao najugroženije grupe, a dijelom i onih kojima je promet pao 20-50%. Možda, koliko god to kontraintuitivno zvučalo, najprije treba pomoći onima koji su najzdraviji.
RAT I MIR: SPALJENJA ZEMLJA BARCLAY DE TOLLYA
Može se reći da je to taktika spaljene zemlje, koju nisu razumjeli ni suvremenici velikog ruskog generala njemačko-škotskog plemićkog porijekla (Michail Barclay de Tolly) u bitkama s Napoleonom. Neprijatelju se u povlačenju ne dopušta da se ičim okoristi, pa se sve spaljuje.
Barclay de Tolly je bio zamijenjen nakon prosvjeda, pa je car tada postavio generala Kutuzova za glavnog zapovjednika, koji je opisan u Tolstojevom romanu “Rat i mir”. Zanimljivo je da je porazom Napoleona Kutuzov smatrao da je rat za Rusiju gotov, pa se Barclay de Tolly vratio na čelno zapovjedno mjesto i bio jedan od ključnih vojnih zapovjednika koalicijske vojske u dovršetku ratova protiv Napoleona.
Daljnje perspektive
Ministar Marić, opet, zagovara rekonfiguraciju hrvatske ekonomije. On cilja samodostatnost u određenim djelatnostima, gdje imamo neprekinut lanac vrijednosti. Preveo bih to s “od polja do stola”. Predviđam da će se svijet poslije koronavirusa okrenuti prema lancima nabave i vrijednosti koji će biti lakše dohvatljivi te će se najprije gledati kako zaštititi sebe. Tu ponajprije mislim na veće zemlje i regionalne blokove, što daje na uvjerljivosti Trumpovoj doktrini “America first”. Manje zemlje neće tu nametati svoja viđenja, nego će se morati prilagoditi novom globalnom poretku.
Mogu samo reći da sam bio u pravu kad sam inzistirao da se Hrvatska mora okrenuti fiskalnom konzervativizmu. Naime, tada bi bazuke kojima Hrvatska danas raspolaže mogle biti veće, da je bilo fiskalnog konzervativizma u debljim godinama. Josip Egipatski, bivši rob i stranac u Egiptu, kao premijer Egipta nije dao da se u debelim godinama goje trbusi i troši bezveze na sve strane. Ne, on se pripremio na gladne i mršave godine. Dobar primjer je Njemačka. To je zemlja koja ima najveći mogući kapacitet za fiskalni deficit na svijetu i sada ga koristi. Doduše, postoji strukturni problem njihove najveće industrije, automobilske, pa nije isključeno da Njemačka iskoristi ovaj trenutak kako bi je restrukturirala.
Š to dalje?
Ne možemo biti samo samodostatni u svemu, jer bi nas to osiromašilo. Isto tako, moramo gledati što se događa u svijetu. Mala i otvorena ekonomija na rubu velike monetarne zone ne može ni po sili zakona osmoze praviti se da je sama na svijetu. Oko nam uvijek mora biti okrenuto prema svjetskim događajima te učenju iz prošlosti.
Srpnja 2007. dobro se sjećam: bio je uvod u 2008. i razvoj recesije. Tzv. credit crunch, kreditni slom, nastupio je početkom srpnja 2007. Pokazatelj TED SPREAD, razlika je između prinosa na tromjesečne američke trezorce i tromjesečni Libor (međubankarska kamata), pokazuje da je TED SPREAD jako skočio te se nalazi sada upravo gdje je bio u kolovozu 2008. Potrebno je pratiti što se događa na najvažnijem svjetskom tržištu, američkom.
Tamo je broj degradiranja rejtinga porastao značajno, kao i broj tzv. palih anđela (firme i vrijednosnice koje prelaze iz investicijskog u neinvesticijski rang, odnosno junk ili smeće). Uz FED-ov arsenal velikog obujma, problem se rješava više proračunski, a manje u monetarnom dijelu. O tome je u nedjeljnom intevjuu govorio i guverner Vujčić.
Sutra, 3.4.2020., očekuje se američki izvještaj o nezaposlenosti, kao i svaki prvi petak u mjesecu. On će dati smjernice za tržište, a njegova objava i inače ima snažan utjecaj na tržišna i burzovna kretanja.
UŠ TEDE U PRORAČUNU
Prije dva dana sam gostovao na N1 uživo i spomenuo sam filozofiju kojom se trebaju voditi naši ministri – samo nužni rashodi. Uz trošak plaća, najveći je trošak materijalnih rashoda. Tu se mogu postići iznimne uštede, moguće i do 10 milijardi kuna. Rješenje je u normiranju rashoda po broju zaposlenih za određeno javno i državno tijelo, da nema ogromnih disproporcija. Trenutno se događa da neki imaju 15, a drugi 150 tisuća kuna materijalnih rashoda po zaposlenom.
Kriza je prilika da napravimo resetiranje za vižljavu hrvatsku državnu i javnu upravu, a ne masnu i tustu.
Ostale nove Vladine mjere, poput prolongacije predaje financijskih izvještaja i koje dalekosežne posljedice to ima za poslovanje komentirat ću u sljedećim člancima.
