Novi europski pakt dovest će do tri stvari

Profesor Pervan bi rekao: do prve, druge i treće… Iako ovo izgleda kao šala, doslovno se neće ništa izmijeniti u suštini, jer se ništa neće dogoditi. Dopustite da se ipak malo ispravim u nastavku.

Kao nulto, tj. kao uvod, samo par rečenica objašnjenja što se zaista dogodilo. Gospođa Merkel dvaput prošli tjedan izjavljuje da će Njemačka pristati na euroobveznice samo “preko nje mrtve”. Onda u petak, pod pristiskom Italije i Š panjolske i izglednog ubrzanja prinosa na njihove obveznice (op. povećanja kamatne stope preko 7%, što je dugoročno neodrživo na tim razinama zaduženja tih zemalja za njih same i time za cijelu EU), pristaje na tzv. razvojni pakt.

Suštinska razlika je što su se dosad dugovi problematičnih zemalja otkupljivali preko ESF (Europskog stabilizacijskog fonda), a novac je išao vladama zemalja koje su onda spašavale banke u problemima, a odsad ti će novci ići direktno u takve banke.

Možda se čini da nema razlike, odnosno, da je izbačen posrednik iz cijele ove igre. No, razlika je u tome, da je Njemačka (op. i sjeverne zemlje s njom) mogla ucjenjivati i nadgledati provedbu “spašavanja vojnika Ryana”.

Sada novac direktno ide u problematične banke koje su potrošile svoj kapital dajući loše kredite. Želja je novog pakta da se izdavanjem novog kapitala novac šalje kako bi se takve banke “rekapitaliziralo”.

Ima jedan veliki problem, a to je da nešto ne nastaje iz ničega, osim ako niste Stvoritelj. Nikad se REKAPITALIZACIJA ili DOKAPITALIZACIJA ne radi s uspjehom ako se zadužujete. Crno nikad ne može postati bijelo, ma koliko god bijele boje umiješali u crno. (op.a. Zaista ovom svijetu i ovom vremenu trebaju jasni smjerovi i jasna vođenja, potrebna je METANOJA, a ne novi sistemi i uređenja).

Sad, da odgovorim što će se dogoditi:

1.) Novi izdani novac koji će ECB (Europska centralna banka) tiskati i slati preko ESF-a u problematične banke neće završiti u projektima vlada/ banaka kako bi se odobravali krediti koji povećavaju vrijednost (bogatstvo), zapošljavaju nove radnike i ostale makroekonomske veličine podižu na željene vrijednosti. Dovest će do dizanja vrijednosti imovine. Ne bilo čije, već američke. Kapital traži brzi povrat i to na sigurnom. Tako će se cijene američkih dionica povećati. Š to mi daje za pravo? Isto se već događa zadnjih 4-5 godina otkad traje tzv. kreditni slom (Amerikanci to zovu “credit crunch”, koji se dogodio u prvim danima srpnja 2007.) Svaki put kad se tiska novi novac, traje vrijeme koje uzrokuje porast vrijednosti imovine, a ne makroekonomskih agregata. Razlika je što se vrijeme svaki put skraćuje i svaki put je potrebno tiskati još više novca.

2.) Nova količina emisijskog novca, osim što će dovesti do porasta cijena dionica, dovest će i do pada prinosa na obveznice (to je bio i cilj za EU). Ovo će svakako biti izraženo i na američke obveznice, što u percepciji i dalje znači niske kamatne stope za SAD.

3.) Kratkotrajno, euforija u petak dovela je do pada tečaja dolara, pa je EUR/USD s 1,25 došao na gotovo 1,27. No, na dugi rok, što bi rekao profesor Keynes, svi smo mi mrtvi… u prijevodu, pokazatelj odnosa dviju bilanci, one FED-ove (američka centralna banka) i one ECB-ove, nikad ne griješi, a pokazatelj kao razlomak tih dviju bilanci je i dalje na 1,15. To možete i sami provjeriti. Dakle, europski pakt, tj. novo tiskanje novca, dovest će do pada vrijednosti eura dugoročno.

A to i nije tako loše za zemlje koje nastoje svoj proizvod učiniti pristupačnijim za izvoz (op. Njemačka!)

Italija i Š panjolska su sretne, jer su smanjile cijene svojeg zaduženja (kratkoročno).

Dugoročno, čini se da će euro ipak dobiti svoju državu, jer EU ne može opstati ako ne postane Federacija europskih država.