Osnove ekonomije

Može i “Počela ekonomije”, kako nam se zvao kolegij na prvoj godini fakulteta. 

Sjećate li se Smjernica ekonomske i financijske politike od prije koji tjedan koje je objavilo Ministarstvo financija? Ako je odgovor “NE”, to je točan odgovor. Ionako tu naviku prakticiraju svi Hrvati, nacionalni i politički.

Tko bi se, ne želim biti politički korektan niti malo, iole pametan sjećao te “mozgovne bljuzge”. Sada smo usrećeni za nove najave podizanja poreza.

Jučerašnja prezentacija ravnatelja Državnog zavoda za statistiku o prekomjernom proračunskom manjku (link dolje) ili skraćeno EDP procedura poslužila je kao najava ministru financija da će se uvesti povećanje poreza i ići na smanjenje plaća.

Kako je tema ovog posta “Osnove ekonomije”, iskoristio bih ove stranice da čitateljima ukažem svoje osnovno vjerovanje po pitanju ekonomike države i makroekonomske politike.

Osobno se zalažem za što manju i efikasniju državu, dakle za ukidanje svih županija te za drastično smanjenje broja općina i gradova. Dodatno, slažem se s ministrom financija da u kratkom roku plaće u javnom i državnom sektoru treba smanjiti. Reforme koje trenutno želi provesti ministar Mrsić također podržavam jer je sistematizacija radnih mjesta ključan preduvjet da bi se plaće mogle linearno smanjivati.

Na ovim stranicama više sam puta pisao kritički o potezima ove Vlade u sferi ekonomije, ali im za ovaj najavljeni potez treba čestitati kad se provede, iako je on nepopularan.

No, nipošto im ne treba čestitati na najavi povećanja PDV-a. To je potez heroinskog ovisnika kojem treba sve više i više. Već same najave djeluju inflatorno jer se ugrađuju u očekivanja poduzetnika i potrošača, pa na strani agregatne potražnje povećavaju cijene i time smanjuju osobnu potrošnju, koja je u ovom trenutku temelj mnogih, tako i naše, nacionalne ekonomije.

Verbalne intervencije ministra Linića da se to ne bi trebalo dogoditi treba pomnožiti s nulom, jer da je to rekao bilo tko, to bi trebalo pomnožiti s nulom. Tržište, dakle potrošači i proizvođači ne ravnaju se po tome što ministar ili bilo tko drugi misli kako bi se trebali ponašati, nego kako ljudi sami misle što to znači za njih. Višestoljetno ekonomsko iskustvo je da se najave podizanja poreza uvijek ugrađuju u cijene i destabiliziraju ekonomsku ravnotežu (op. to je točka u kojoj se agregatna (sveukupna) potražnja i agregatna ponuda sijeku, a to je neka određena cijena i razina BDP-a).

Smanjenjem agregatne potražnje zbog povećanja cijene očekivano se smanjuje razina BDP-a, a to se redovito događa uvođenjem novog ili povećanjem postojećeg poreza. To su osnove ekonomije.

Trenutni vladari (a ne upravitelji, doslovni prijevod guverneri) ovom državom (Kukuriku koalicija) pokazali su određen stupanj spremnosti da stvari dovedu u red, ponajviše po pitanju plaćanja poreza i uvođenju raznih registara.

No, treba biti pošten i reći da dobiveni mandat od većine birača nisu iskoristili za provođenje reformi koje su nužne za ovo društvo.

Čini se da su Smjernice ekonomske i fiskalne politike koje najavljuju novi proračun za 2014. više na tragu svih dosadašnji vlada (ne upravitelja ili guvernera, već vlada) u ovoj zemlji zadnjih dva desetljeća. Njihov zajednički nazivnik je “SOCIJALISTIČKA”.

Empirijsko iskustvo je da sa svakom novom vladom, bilo da ona smanjuje ili povećava broj ministarstava, povećava broj zaposlenih u državnom i javnom sektoru.

Ako se pitate zašto, odgovor je jasan. Socijalizam nikad nije trpio tržište i tržišnu ekonomiju. Da se sad održi ispit iz kolegija iz naslova ovog posta, bilo bi puno padova.

Socijalizam davi tržište, zato i padamo. Rado bih ponovio izborni slogan Georga Busha starijeg: “No more taxes!” Molim čitatelje da, ako se slažu sa mnom, ne glasaju za veće poreze i veću državu – majku.

Izvori:

https://www.dzs.hr/Hrv/important/PressCorner/Prezentacija%20Izvjesce%20o%20prekomjernom%20proracunskome%20manjku.pdf