Da se ne treba pretjerano pouzdavati u CEIZ indeks prema njegovoj trenutnoj kalibraciji, vidjeli smo u petak. Procjene BDP-a bile su preoptimistične za treći kvartal. Umjesto 7,8 %, dobili smo rast od 5,2 % (odnosi se na godišnju stopa rasta u usporedbi s trećim kvartalom lani). Kako onda imamo pad BDP-a? Tajna je, kao i obično, u detaljima.
PREŠUĆENA ISTINA: PAD BDP-A
Iako će Vlada više isticati relativno bolji međugodišnji rezultat unutar EU (tj. rast u odnosu na isti kvartal prethodne godine), to je naprosto hvalisanje boljom prošlosti, kojeg omogućuje utjecaj prethodnih mjeseci. Zadnji kvartal unutar te godine, i to turistički kvartal, završio je padom.
Prešućena je to istina koja se skriva među brojkama. Još jedan takav kvartal i ekonomisti će reći da nam je stigla “tehnička recesija”. I HUP je izjavio da očekuje tehničku recesiju u zadnjem kvartalu.
PAD JE MOGAO BITI I VEĆI
Ulazimo u 2023. godinu s “visokim brojem okretaja” na inflaciji. Upravo je inflacija ključni razlog zašto nam je BDP usporio na godišnjoj, odnosno pao na kvartalnoj razini. Ona je pojela osobnu potrošnju, koja je bila glavni motor rasta. Pad BDP-a bi bio još i veći da nije bilo rasta investicija, koje su dijelom pogonjene EU fondovima, a dijelom i postojanom potražnjom za kreditima (dok ne poskupe). Pad bi bio znatno veći da nije bilo odlične turističke sezone.
Inflacija, s druge strane, usporava, osobito ona proizvođačka. Potrebno je neko vrijeme da se ona prelije na potrošačku inflaciju, odnosno da se vide efekti usporavanja na krajnjim cijenama.
DRŽAVNA POTROŠNJA JE SVEJEDNO RASLA
U petak sam dao izjavu za emisiju Dnevne novosti Hrvatskog radija, u kojoj sam analizirao stanje: “Prvenstveno se vidi utjecaj inflacije, koja je previsoka. Ono što se ne ističe je da mi imamo pad kad se gleda kvartal na kvartal. To je prvi put od drugog kvartala 2020. godine, i najveći razlog tomu je pad osobne potrošnje.” Dodao sam da, iako se događa usporavanje, svejedno raste – državna potrošnja.
Stignemo li nešto učiniti? U nastavku sam izjavio: “Mi imamo 3 do 6 mjeseci da se prilagodimo. Trebamo pratiti Italiju i Njemačku kao naše glavne partnere i što se tamo događa, jer onda lako možemo predvidjeti kako će se to preliti na nas.”
