Pasivni prihod: mit ili stvarnost?

Pasivni prihod

Da mi je euro za svaki put kad je netko pogrešno upotrijebio izraz “pasivni prihod”, imao bih, u najmanju ruku, dovoljno za izvrstan ručak u otmjenu restoranu. Vjerojatno ćete čuti da netko koristi ovaj izraz kako bi opisao neku poslovnu priliku, ali tu zazivam oprez! Kad god se čini da novac stiže bez puno truda, lako je moguće da se radi o prijevari (poput Ponzi sheme) ili najobičnijoj laži. Zato pogledajmo na što trebamo obratiti pozornost kad se spominje pasivni prihod.

PASIVNI PRIHOD NE MORA BITI PASIVAN

Što znači da pasivni prihod često nije zaista pasivan? Jer oko njegove kategorizacije, barem u Europi, ne postoji jasan kriterij. U SAD-u, naime, o definiciji pasivnog prihoda odlučuje njihova porezna uprava (IRS). Oni dijele prihode na aktivne, pasivne i portfeljne (potonje nazivamo i diverzificiranima). Općenito gledano, Investopedia naznačuje sljedeće:

  • pasivni prihod isključuje onaj koji stječete kao zaposlenik ili izvršitelj posla
  • može se generirati preko kamata na štednju, povratom novca, iznajmljivanjem prostora, dividendama i slično
  • može doći i od poslovnog partnerstva u kojem niste aktivno uključeni.

Danas se ovaj termin koristi i za prihode od poslovnih pothvata poput dropshippinga, prodaje online tečajeva, iznajmljivanja apartmana, pisanja e-knjiga, freelance poslova ili kreiranja mobilnih aplikacija. Oni možda mogu generirati prihod, no on nipošto nije pasivan.

ZAMKE KOD PASIVNIH PRIHODA

Nijedan održiv prihod ne dolazi sam od sebe: potreban mu je ili rad ili neki oblik resursa (znanje, vještine, kapital), a najčešće neka njihova kombinacija. Teško je da ćete moći zaraditi dodatno tako da “postavite nešto na internetu preko vikenda” i potom doživotno zarađujete od toga. Budite oprezni ako vam netko obećava nešto slično: ne biste vjerovali koliko ljudi nasjedne na nešto takvo.

Ako čujete prijedlog za takav oblik zarade, najprije se zapitajte:

  1. Traži li taj posao značajnije početno ulaganje? Ako traži, budite iznimno oprezni i provjerite sa svojim financijskim savjetnikom.
  2. Koliko vremena tjedno ili mjesečno iziskuje taj “pasivni prihod”? Kolika je vaša satnica kad uzmete u obzir to vrijeme?
  3. Postoje li povezani troškovi? Primjerice, ako iznajmljujete nekretninu, u nju će trebati ulagati, tu su i potencijalne štete, baš kao i porezi na prihod od najma.
  4. Je li osoba koja vam predlaže ovakav posao pojasnila rizike koji su povezani s tim poslom? Primjerice, financijske, regulatorne (ako se promijene zakoni, dobar primjer za to su poslovi vezani uz AI), tržišne (konkurencija može ojačati), dobavljačke…
  5. Koliko su realistične prognoze prihoda od takvog posla? Pokušajte napraviti ili dobiti neovisnu analizu.
  6. Imate li vremena za proučiti sve to? I to je trošak. A možda je bolje uložiti više u postojeći biznis ili neku drugu vrstu posla u kojem imate više resursa, kontakata i motiva.

Kako bi neka vrsta imovine generirala pasivni prihod, često treba uložiti mnogo vremena, truda i – novca. Ako ste pritom na “gostujućem terenu”, odnosno u branši koju ne poznajete, uspjeh je daleko od zajamčenog. No, ulagati u budućnost i diverzifikaciju izvora prihoda je po sebi dobro: posebno ako su u pitanju prihodi u mirovini.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: