U svojoj knjizi iz 2020., naslovljenoj “7 pogrešaka koje čini svaki ulagač (i kako ih izbjeći)”, ili izvorno 7 Mistakes Every Investor Makes (and How to Avoid Them), Joachim Klement analizira najčešće pogreške kod ulaganja koje čine početnici, ali i iskusni ulagači u svojoj ulagačkoj karijeri. Za svaku od njih preporučuje i korektivne radnje. Klement za iznesene činjenice navodi relevantne stručne izvore te dijeli i vlastito iskustvo kako bi pomogao razumjeti ove pogreške.
1. PROGNOZIRANJE
Pogreške kod ulaganja otvaramo prvom i velikom: to je pogreška prognoziranja. Ulagači pogrešno prognoziraju cijene dionica, razine indeksa, kamatne stope, premije rizika dionica i ostale veličine. Klement prognoziranje smatra nužno nepouzdanim, katkad i do razine neupotrebljivosti. Navodi nekoliko istraživanja koja pokazuju da eksperti debelo promašuju u prognozama navedenih veličina za iduću godinu. Vrlo često ne uspijevaju ni pogoditi smjer kretanja tržišta. Prognoze mogu biti toliko neprecizne da bi jednostavna ceteris paribus pretpostavka u idućoj godini rezultirala manjom pogreškom pri prognoziranju. Dugoročne prognoze su još nepreciznije od kratkoročnih.
Iako se neizvjesnost povrata dionica i drugih rizičnih investicija smanjuje u dugom roku zbog reverzije prema prosjeku, neizvjesnost oko ulagačevog bogatstva povećava se s dužinom horizonta ulaganja zbog složenog ukamaćivanja i ovisi o tajmingu ulaganja. Stoga, ulagač, smatra Klement, u praksi više brine za konačnu vrijednost svojeg bogatstva nego za prosječni godišnji povrat. Time pogreška prognoziranja vrijednosti investicije raste s dužinom horizonta.
Klement vidi malo vrijednosti u bodovnoj prognozi veličina poput zarade kompanije. Analiziranje tvrtke ili ekonomije u više detalja, pokazalo se, ne doprinosi preciznosti prognoze nego prekomjernom samopouzdanju. Oslanjajući se na empirijske podatke, Klement ističe da je u kontekstu dioničkog portfelja mnogo bolje koristiti trailing P/E nego forward P/E jer se time smanjuje pretjerana samopouzdanost i pogreška prognoziranja te izbjegava prikazivanje growth dionica privlačnijima nego što zapravo jesu. Klement doduše smatra fundamentalnu analizu vrlo važnom ako se njome procjenjuju rizici i prilike poslovanja. U kontekstu diverzifikacije portfelja, on preporučuje ulagaču ulaganje u ravnomjerno ponderiran portfelj. Primarna prednost takve investicije njena je pristupačnost. Pokazalo se, osim toga, da takav portfelj ne može nadmašiti niti većina sofisticiranih optimiziranih portfelja.
2. USMJERENOST NA KRATAK ROK
Ulagač može biti previše usmjeren na kratkoročne rezultate. Pozivajući se na nekoliko istraživanja, Klement smatra da je do toga došlo ne samo zbog pojave masovnih medija koji su drastično ubrzali prilagodbu tržišta na nove informacije, poput inverzne krivulje prinosa, nego i radi adiktivnosti ulaganja. Ona je usporediva s opijumom!
Što se češće trguje, rezultati su lošiji nakon naknada, čak i u današnje vrijeme kad online brokeri naplaćuju znatno niže naknade nego brokerske kuće u prošlosti. Orijentiranost na kratkoročne rezultate nije svojstvena samo malim ulagačima. Mirovinski fondovi, primjerice, imaju prekratke periode evaluacije menadžera, koje se često otpušta nakon svega tri godine slabijih rezultata od očekivanih. Ti menadžeri nakon otpuštanja nerijetko imaju bolje performanse nego menadžeri koji su ih zamijenili. Štoviše, pokazalo se da se produživanjem perioda evaluacije performanse menadžera poboljšavaju.
Korektivne radnje koje Klement predlaže u svrhu izbjegavanja ove pogreške jesu razdvajanje kratkoročnih i dugoročnih investicija, produživanje perioda evaluacije rezultata menadžera na najmanje 5 godina, kao i smanjenje izloženosti ulagača masovnim medijima i, umjesto njih, korištenje kvalitetnih analiza.
3. TVRDOGLAVOST U DUGOROČNOM ULAGANJU
Iako ulagač načelno treba biti usmjeren na dugoročne rezultate, on ne smije biti tvrdoglav nadajući se da će mu se izrazite gubitničke pozicije oporaviti u dogledno vrijeme. Još jedan primjer tvrdoglavosti je kupovati sve što kupuju ostali ulagači i onda očekivati natprosječne rezultate.
Klement smatra da ulagač ne bi trebao pokušavati uhvatiti tajming na tržištu, jer je to gotovo nemoguće. Umjesto toga, daje nekoliko praktičnih savjeta. Korištenje CAPE (P/E koji uzima u obzir zarade tijekom cijelog ciklusa) uz standardni P/E omjer pomaže ulagaču detektirati cjenovne balone. Stop – loss prodajni i kupovni nalozi spadaju u tehnike kratkoročnog ulaganja, no ako su oni pametno postavljeni, uzevši u obzir rizičnost imovine, mogu pomoći dugoročno usmjerenom ulagaču da minimalizira gubitke onda kad je tržište medvjeđe i ne propusti previše u naletu tržišta bikova. Konačno, mentalni model biljarske kugle (imovina) pričvršćene s nekoliko gumenih traka čije se tenzije mijenjaju u relativnom odnosu (razni faktori) može pomoći ulagaču lakše izbjeći tvrdoglavost onda kad je neki faktor prenaglašen i prijeti korekcija cijene imovine.
4. PONAVLJANJE ISTIH POGREŠAKA
Ulagač teško uči iz prošlih grešaka. Zato ima tendenciju ponavljati iste pogreške kod ulaganja, dok konačno nešto ne nauči. Klement opisuje seriju eksperimenata Vernona Smitha i suradnika, koji su istraživali nastajanje cjenovnih balona na tržištu. Zaključci Vernonovih istraživanja su da isti ulagači imaju tendenciju više puta stvoriti cjenovni balon, da očekivanje tehnološkog rasta i povećanje ponude novca doprinose stvaranju cjenovnih balona na tržištu, da se cjenovni baloni javljaju u paru (tzv. balon i njegova jeka), kao i to da se izmjenom 1/3 ulagača na tržištu (participiraju iskusni i neiskusni ulagači) stvaraju uvjeti za sljedeći cjenovni balon. Prosječan ulagač ulaže tridesetak godina. To bi moglo objasniti zašto se cjenovni baloni u praksi javljaju u razmacima od desetak godina.
Klement nastavlja dalje i iznosi statistiku rezultata menadžera fondova. Rijetki su menadžeri koji konzistentno nadmašuju svoje mjerilo (benchmark). Razlog za to Klement vidi u predugom ustrajanju u istoj strategiji ili filozofiji ulaganja. Štoviše, kratkoročno orijentirani poslodavci i klijenti često menadžerima ne daju puno prilike da nauče iz prošlih pogrešaka, jer velik podbačaj u bilo kojoj godini lako završi odljevom novca iz fonda ili otkazom menadžeru.
U svrhu efikasnog učenja na vlastitim pogreškama, Klement preporučuje vođenje konciznog dnevnika ulaganja. U vezi dnevničkih zapisa u knjizi daje jasne upute te preporučuje vođenje kontrolne liste (faktora koji mogu utjecati na imovinu). Ona može sadržavati točke od makroekonomskih indikatora do stavki poput rastave braka CEO-a.
KAKO DETALJNIJE PROUČITI POGREŠKE KOD ULAGANJA?
Knjiga Joachima Klementa dostupna je na engleskom jeziku na Amazonu, u tiskanom i digitalnom izdanju. Drugi dio pregleda njegove knjige, u kojima obrađujemo preostale tri česte pogreške kod ulaganja, možete pročitati idući tjedan.
Autor: Mihael Stančirević
Mihael Stančirević završio je diplomski studij nautike na pomorskom fakultetu u Rijeci te je nekoliko godina proveo radeći u pomorstvu. Odlučio se za karijerni zaokret položivši ispit za investicijskog savjetnika i CFA 1. razine, nakon čega je radio kao broker i kreditni posrednik. Područja interesa su mu investiranje i tržišta kapitala. U slobodno vrijeme često plovi stručnom literaturom iz ovog područja.
Ovo je članak iz nove serije, Gostujući članci.
