Hoće li trenutna hrvatska administracija biti ekonomski nepismena poput administracije Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, uvođenjem kriznog poreza ili izdašnim povećanjem PDV-a baš kad nam dolazi recesija? Mi očito uza sve trebamo biti “papskiji od pape”. Premda je EU sugerirala samo uvođenje poreza za energetski sektor, naše vlasti su odlučile uvesti porez na ekstraprofit za sve.
POREZ NA EKSTRAPROFIT SE IPAK UVODI?!
Kako je sve počelo? U Vladinom jesenskom paketu mjera od 21 milijarde kuna bio je najavljen i porez na prekomjernu dobit (“ekstraprofit”). Nakon toga se, kroz kuloare i objave na društvenim mrežama od strane udruga poslodavaca, činilo da se uspjelo isposlovati odustajanje od tog poreza. Ipak, u zadnji trenutak, prijedlog proračuna Vlade pokazao je da od toga baš i nisu odustali.
Projekcije pokazuju da će se u 2022. prikupiti oko 1,5 milijarda eura od poreza na dobit. U 2023., kad će se plaćati prema osnovici dobiti iz 2022., planira se prikupiti oko 1,6 milijarda eura ili 5,3 % više. Proračunski prihodi od poreza na dobit nisu toliko značajni te iznose oko 6,5 % ukupnog proračuna. S druge strane, ovakvi porezi jako kompliciraju obračune i tjeraju poduzeća da se ponašaju suboptimalno. Suboptimalno: u prijevodu, odustajanjem od ulaganja, povećavanjem troškova ili odlaskom u druge zemlje. Ne treba ni spominjati kako je odustajanje od ulaganja pogubno za BDP.
Ako se iz ukupnog proračuna izuzme efekt prihoda od pomoći (čitaj: fondovi EU), onda će projicirani udio poreza na dobit u proračunu biti 7,9 posto u 2022. i 2023. Ako se uračuna EU efekt, udjeli padaju na 6,6 te 6,4 posto.
IZJEDANJE LIKVIDNOSTI PRIJE EURORECESIJE
Ako relativni značaj poreza na dobit za proračun pada, čemu sva ta gungula i porez na ekstraprofit? Posebno ako uzmemo u obzir da će natjerati poduzeća da se ponašaju suboptimalno. U konačnici, vrlo vjerojatno neće ni doći do povećanja planiranih poreznih prihoda od poreza na dobit.
O tome da nam iz Vlade nešto prešućuju ili su loše napravili projekcije, govori jedan podatak. U 2024. tako, s obzirom na rezultate iz 2023., planirani udio prihoda od poreza na dobit raste na 6,6 % (ukupno), odnosno 8 % (bez EU efekta). U toj godini dodatnog poreza više nema – ili barem ne bi trebalo biti. Zna se, isto tako, da će dogodine BDP stagnirati, a dobit poduzeća se smanjiti. Kako onda namjeravaju prikupiti više poreza na dobit? Ima i drugih otvorenih pitanja. Š to ako je poduzeće pripojilo drugo poduzeće pa je zato prešlo tih 300 milijuna kuna? Treba li akvizicije tretirati jednako kao organski rast?
Da ne spominjem kako bi država time, što kroz plaćeni porez na dobit, što kroz predujmove poreza, izjela likvidnost poduzeća prije eurorecesije. Zvuči kao da nekome smetaju dobre performanse domaće ekonomije tijekom zadnjih godina, pa se trudi uništiti je.
Više o proračunu i efektu “ekstraprofita” pročitajte u izvrsnoj analizi na Ekonomskom labu.
