Danas je prvi dan zasjedanja FED-ovog odbora. Sutra ćemo doznati odluku: vjerojatno će to biti podizanje referentnih stopa za 0,25 postotna boda. Time bi kamatna stopa za prekonoćno zaduženje došla na 5,25 %. Preko vikenda, a sad postaje pravilo da banka propada u petak, potonuo je First Republic Bank, koji se zatresao u ožujku. Nju je kupio sve veći bankarski konglomerat, JPMorgan. Banke polako postaju sve dulja ruka države. Pogledajte zašto će i dalje rasti kamatne stope, koliko je inflacija tvrdoglava te kako bi porezna reforma mogla odmoći u njenom smirivanju.
BANKARSKA DVOJBA, KAMATNJACI I INFLACIJA
Ovdje dolazimo do dvojbe: vratiti se u devedesete, kad je krenuo globalizacijski proces okrupnjavanja banaka, s obećanjem sve većih ušteda na velikoj skali i rasta profitnih marži te prateće povećanje sigurnosti za sustav? Ili nastaviti s ovakvim spašavanjem, koje praktično znači redefiniciju sustava osiguranja depozita, uz sve veću sljubljenost banaka i države? Prvi je izbor naočigled bolan: tražit će fragmentaciju financijskog sustava. No, čini se da je putanja zacrtana te nema nazad, samo naprijed. U šali mogu reći čak i onako kako je Vladimir Nazor zapisao – Titov naprijed. Drugi izbor vodi u praktičnu nacionalizaciju u nekom udaljenom budućem trenutku, kao krajnju posljedicu. Naime, gubici zbog propadanja banke veći su nego oni kad se ona spašava.
Ovoga puta, panike nije bilo. JPMorgan je riješio stvar, pa idemo dalje. Povećani broj propadanja očito ne treba biti iznenađenje. Tako ćemo, prije neke daleke budućnosti i nacionalizacije banaka, gledati spajanja i preuzimanja u srednjem roku.
Vjerojatno FED-ovo podizanje kamatnih stopa bit će nastavak borbe protiv tvrdoglave inflacije te nastavak kampanje gotovo nikad bržeg rasta kamatnjaka. Upravo je takav ekspresan rast stopa zaslužan za sve jaču trešnju unutar globalnog financijskog sustava. Čitav idući mjesec bit ćemo medijski bombardirani o pragu zaduženosti SAD-a i političkim prepucavanjima, koje jako utječu na cijenu obveznica.
Danas smo pak doznali kako je europska inflacija i dalje tvrdoglava. Raste na 7 posto s prošlomjesečnog 13-mjesečnog minimuma od 6,9 posto. Hrvatska se može pohvaliti s padom međugodišnje stope, s 10,7 na 8,8 posto. No, zabrinjava mjesečna stopa rasta od 0,9 posto, koja raste zadnja tri mjeseca.
POREZNA REFORMA SPRJEČAVA RUŠENJE INFLACIJE?
To su, zapravo, podaci iz nedavne prošlosti. Službeni izvori poput HNB i DZS komentiraju da je inflacija pala zbog efekata pada cijena energije. Vijesti HRT-a prenose ovo, a dok čitate, sjetite se da nam vjerojatno predstoji porezna reforma:
“Očekivano usporavanje inflacije [nap. na kraju godine od 5, a u prosjeku tijekom godine 7 posto, prema projekcijama HNB-a] temelji se na pretpostavljenom zadržavanju cijena energenata i ostalih sirovina na svjetskom tržištu blizu trenutnih razina, koje su znatno niže od lanjskih, zatim nastavku ograničenja cijena administrativno reguliranih cijena energenata i ograničenja cijena osnovnih prehrambenih proizvoda [nap. podebljanje moje], kao i prognoziranom usporavanju inflacije u europodručju te povoljnom učinku baznog razdoblja, osobito zbog vrlo visoke razine cijena energenata u drugom i trećem tromjesečju protekle godine.”
Možda sam mogao podebljati i usporavanje u europodručju (sad imamo ubrzanje), no to je, ipak, godišnja procjena.
Vlada je upravo najavila kako nam predstoji porezna reforma. Cjelovit prijedlog tek trebamo vidjeti, a zasad naznačuje kako se namjerava smanjiti dio doprinosa i dio vezan uz porez na dohodak i prirez. Čini se kao prvorazredni politički potez u cilju kratkoročne maksimizacije koristi, ali ostavimo to po strani na trenutak. Pogledajmo ono što sam gore podebljao: ukinu li se administrativna ograničenja cijena hrane i goriva te energije, pretpostavke o inflaciji iz projekcija HNB-a padaju u vodu.
ŽIVOT S DESNE STRANE KRIVULJE
No, moguće je da su u Vladi i HNB-u razradili scenarije koje je ECB ranije pokazao. U prijevodu, da preduge fiskalne antiinflacijske mjere postaju kontraproduktivne i počinju djelovati inflacijski.
Zasad su te mjere još uvijek na snazi. Hrana je i dalje glavni pokretač ukupne inflacije. Dolazi turistička sezona, pa se administrativne mjere za hranu i gorivo planiraju ukinuti. Tako bi povećana potrošnja i porezni prihodi s te strane trebali nadoknaditi proračunski manjak ukidanjem ili smanjenjem poreza na rad.
To je još jedan dokaz da se Hrvatska nalazi s desne strane Lafferove krivulje.
