Poučak Ante Kostelića

Ponavljaju mi se uvijek ista pitanja kad će propasti ovo ili ono, a ja dajem isti odgovor da ne znam. Toliko biti fiksiran na “sudnji dan”, a evo jedan već dolazi za koji dan, sprečava osobu da nađe svoj put, mir, sreću i osobno zadovoljstvo.

Opći potop je moguć, pa što? Radimo li dobro i pravo, pa nije do nas.

Moje iskustvo je malo, ali ipak sam bio dovoljno “napuhan” da otvorim ovu stranicu koja je blogerskog tipa. Cilj mi je bio da ljudima pružim svoja razmišljanja i razbijem tipične predrasude o bankama i kako se novac stvara. Došlo je do toga da komentiram događanja u svijetu i kod nas.

 

Ponovit ću po pedeseti put: Europska unija ne može opstati u ovom obliku u kojem sada postoji niti euro kao valuta u ovom režimu. Reforme su nužne:

1) Euro mora dobiti “svoju državu”: na dugi rok se pokazalo neuspješnim da imamo monetarnu uniju bez fiskalne unije. Sada se neke članice ponašaju kao u igri “Zatvorenikova dilema” (ako Vas zanima Teorija igara, možete za početak pogledati film “Beatiful mind” s Russellom Crowom koji glumi šizofreničnog, ali briljantnog matematičara i nobelovca Johna Nasha, koji je u svojoj teoriji objasnio probleme koji nastaju u “zatvorenikovoj dilemi”). Tako pojedinačne zemlje članice se prave “Englezi” ili “toše” i rado ne bi sad ispustili politiku privlačenja jeftinog novca malim porezima (npr. Irska, Slovačka).

Zaključak ove točke je da eurozona mora imati jedinstvenu nadvladu, europsku vladu koja ima jednu blagajnu (jedan proračun). Vidite koliko otpora postoji u tome. Š to prije se to dogodi, to bolje za sve Europljane. Jednostavno, Azija će nas “pješadijom pregaziti”, što često znam reći: rat se dobiva pješadijom. Čim civilno stanovništvo napusti prostor, on se teže brani. Zapad ima ogroman demografski manjak, a i takav je preskup: gedžetizacija Zapada je rak-rana.

2) Europa nema jedinstveni identitet. Da bi nešto bilo (ESSE), mora imati svojstvo bivanja, a to je identitet. Za razliku od Amerike, Europa nema zajednički identitet koji bi ju povezivao. Amerikanac je prvo Amerikanac, pa tek onda Teksašanin ili Njujorčanin. U Europi smo prvo Hrvati, Nijemci, Francuzi, a nekad prvo Dalmatinci, Bavarci, Katalonci, pa tek onda Europljani. Ono što bi moglo biti zajednička poveznica, što je bila kralježnica Europe, po dekretu je izletilo izvan Ustava EU i ne smije biti unutra. Europa se odriče svoje kulturnog i vjerskog nasljeđa, onoga na čemu je ona izgrađena, koja je iznjedrila parlamentarnu demokraciju, individualne slobode, kulturu u obliku katedrale u Chartresu. Nažalost „graditelja koji se uzalud muče”, kako kaže psalmist.

Europa u ovom obliku neće preživjeti. Problem sugerira rješenje. Europska država ne može biti izgrađena samo na mehanizmima fiskalne i bankarske unije, ali i oni su više nego nužni. Ako Europa ne želi postati američko-azijska bara gdje će veći od nas nama „lifrati” svoje proizvode, mi Europljani moramo se vratiti korijenima.

Rad treba vratiti kapitalu i on se nipošto ne može tretirati samo kao faktor proizvodnje.

To se dakako ne može napraviti nikakvom revolucijom niti dekretom jer „kapital bježi kao zec u šumu”. Konkretno, mali čovjek mora prestati okrivljavati „šumove s neba”, „masone, bankare i Židove” da su mu krivi.

Ako se bude izobrazovao i time ne uobrazio, usvojio znanja kako ovladati vrijednostima i tehnikama financijske analize, ima šanse spojiti plodove svojeg rada s budućim koristima od kapitala.

Općenita naricanja da su drugi krivi su trošenje vremena jer čovjek se, želi li naprijed, mora ionako prvo smiriti, razmisliti, ovladati silama koje mu dolaze na put i — probiti se!

Možda najveći od svih trenera (op. subjektivno viđenje autora o Anti Kosteliću) na pitanje zašto Hrvatska nema prvaka u stolnom tenisu, a ima u skijanju, odgovorio je s par pitanja:

– Imaju li Hrvati ping-pong loptice isto kao i Kinezi?

– Imaju, uslijedi odgovor.

– A rekete?

– Naravno.

– Mrežice, tenisice, ručnike, dresove?

– Da, imaju sve to.

– Pa u čemu je onda problem?

Pitanje je postavljeno, lopta je okrugla. Tko sprečava Dinamo da dobije Real Madrid? Tko sprečava malog čovjeka da više ne bude budala i ovca za šišanje?

Znanje je najveći neprijatelj u širenju vjere, rekao je jednom pametan čovjek. Vjerujte da možete, pa ćete i moći.