(Podnaslov: Krvopije, gulikože, nametnici?)
Hipoteza 4.: Te proklete banke treba uništiti, sišu nam krv i naplaćuju naknade za sve i svašta! (Ah, taj Eric Cantona…)
Nakon Hipoteze 1., logično je da govorim o Hipotezi 4.!?
Da bi mogli govoriti o Hipotezi 2.: Ne treba se zaduživati i mazati debeloj guski vrat!, nužno je da progovorim o svojevrsnom pretpoglavlju:
-Â Kako radi banka?
-Â Treba li nam banka uopće?
BANK RUN: JER BANKA POSTOJI I POSLUJE NA TEMELJU VJERE
Vjerojatno (ili možda) ste čuli kako je poznati nogometaš Eric Cantona početkom prosinca pozvao sve ljude da pođu po svoje novce, i da to učine na određeni dan (7. prosinca). Tako će te „proklete” banke propasti.
Nije taj omraženi Francuz za sve navijače Liverpoola, Arsenala, Chelsea… (Cantona je proslavljeni centarfor ManU-a, nosio je broj 7) izrekao neku novu stvar, u bankarstvu postoji i termin za to: bank run. Trenutak kad svi dolaze u banku i traže svoj novac odmah, sigurno je kraj za banku. Stoga i banka ne može udovoljiti takvom zahtjevu, pogotove ne svima.
Da pojasnim, banka postoji i posluje na temelju vjere. Riječ kredit, latinski credo, znači vjerujem. Kao i na temelju konvergentnog niza. Objašnjenje: banka primi depozit od 100, kao obveznu rezervu zadrži 5, plasira kredit od 95 Ivanu. Ivan plati svoj dug od 95 Marijanu, koji svih 95 stavlja na oročenje od par godina u banku. Banka od tih 91 plasira u kupnju obveznice TVRTKE d.d., koja kad primi taj novac, plati svojeg strateškog dobavljača s 91, a svih 91 završi u banci na kratkoročnom depozitu…
Ovaj niz se sužava, a bitno je znati da on ne ide u beskraj i onkraj… već da je konačan (op. laička defincija pojma konvergentan) te da postoji formula kako se može izračunati konačna ukupna suma svih plasiranih kredita (tzv. aktivni kreditni bankarski posao). Da sad ne ispisujem formulu multiplikatora novčane sume**: upravljanje aktivom i pasivom bilance banke vrlo je kompliciran posao, balansira se između mnogo razboja, pa je za banku od vrhunaravne važnosti da je model planiranja primanja depozita (obveza banke da vrati primljeni depozit) i davanja kredita (potraživanje banke da naplati kredit) vremenski usklađen što preciznije…
BANKA JE SVOJEVRSNO JAVNO DOBRO
Za sve dežurne kritičare, eto odmah i odgovora zašto banka naplaćuje naknadu za prijevremenu otplatu kredita! Vraćam se na Manchesterovog Cantonu: zato što je banka svojevrsno javno dobro (zlobnici bi dodali: da, ali s privatnom koristi i javnim, kolektivnim rizikom), takve izjave su opasne: jer uništavaju nečije privatno potraživanje, nečiju životnu ušteđevinu… Banka, kad se dogodi bank run, jednostavno ne može svima odmah isplatiti njihovo potraživanje — depozit.
Osobno smatram da ljudi kao Cantona lakonski mogu izjavljivati takve stvari jer vjerojatno i nemaju deponiran novac, a imaju ga puno… za razliku od nas većine koji ga nemamo puno i na bacanje… već ekonomiziramo… Poznatim osobama od utjecaja na mase (koje obično nisu dovoljno obrazovane; molim, neka se nitko ne uvrijedi!) ne bi trebalo padati na um da svašta govore… Ali, eto, govore… Nikome od nas bankara nije bilo ugodno u listopadu 2008., to je sigurno. Između ostalog, uvijek postoji strah od famoznog trčanja u banke (bank run).
ZAŠ TO BANKE IMAJU STUPOVE
Ono što je srce u krvotoku čovjeka, to je banka u ekonomiji društva, države, svijeta, pa i manje, lokalne zajednice. Rekao sam da banke posluju na temelju vjere. Stoga ćete u banci i naći takve simbole koje nadvisuju, pomalo transcendiraju: stupovi, hramska arhitektura… crveni tepih, iako opet, ne nužno uvijek crveni… (Raspravu o pumpanju tog srca ostavljam za Bankarski poučak: Postoje samo dvije vrste ljudi: nadničari i glavničari!)
————————————-
**Â Za one koji žele znati više:
Ako HNB (ili FED ili ECB ili bilo koja centralna banka plasira kredit bilo kojoj od poslovnih banaka kao npr. Zagrebačka, City Group ili Deutsche Bank) od npr. 1 000 000 kuna, dolara ili eura, bilo čega, dakle novčanih jedinica, tada je ukupna suma moguće ekspanzije jednaka:
SUMA = 1 000 000 * 1/stopa obvezne rezerve
U našem primjeru je to bilo 5% od početnih 100 jedinica. Uzmimo da je to 5%.
Tada je SUMA, kao ukupna novčana suma, jednaka 20 000 000.
——–
Želite da vam pomognem u pripremi vašeg plana spašavanja? Dogovorite svoje 1:1 konzultacije što prije!
4 thoughts on “Priče o banci (2)”
hehe, Credo je uistinu jedan od temeljnih postulata poslovanja…. međutim, možemo li danas uopće razgovarati o povjerenju kada danas, kada zaključuješ posao s poslovnim partnerom već imaš spremnu opciju A,B,C…kako bi naplatio svoja potraživanja…. mislim da takav credo više ne stanuje, bar ne kod nas….ali nije sve tako crno…mislim da se kod banaka više radi o marketingu (uspješnom više ili manje) nego bitnosti onoga što pojedini likovi s vremena na vrijeme govore…. percepcija ispravnosti izrečenog se s toga po mom mišljenju ne može promatrati za sve jednako, baš kao što recimo ljudi kada idu liječniku ( bilo zdravi ili bolesni) osjećaju određenu nelagodu bez obzira što su liječnici jedni od najpozitivnijih likova u društvu (profesionalno i etički gledano)… tako je i s bankom…. banka je a priori kriva jer je stvorena takva percepcija u društvu….. što banka čini da to ispravi??? ….nastavno na (Raspravu o pumpanju tog srca ostavljam za Bankarski poučak: Postoje samo dvije vrste ljudi: nadničari i glavničari!).. Ima u Hercegovini jedna dobra izreka…”Od trgovine se bili dvori grade a od nadnice opanci kupuju”…. hehehee…ŽIVIO
Hm… Ovdje nije bilo riječi o procjeni rizika, što je sržna bankarska aktivnost. Primarna procjena rizika izračunava vjerojatnost (ne)naplate posuđenog novca, dakle, radi se o procjeni budućeg slobodnog novčanog toka iz koje se banka naplaćuje. Sad ide onaj dio koji se u njemačkom zove “je mehr – desto”: Š to je bolja ili kvalitetnija primarna procjena, to je manje bitna sekundarna procjena rizika.
Naime, u slučaju “defaulta” ili nastupa događaja da dužnik ne vraća svoj dug, onda je bitna utrživost, i to u što kraćem roku, instrumenata kreditne zaštite. Banke ustvari u svojoj bilanci (aktivi) imaju potraživanja koja su pomnožena (ponderirana) s određenim stupnjem rizika (vjerojatnost nenaplate duga); dok je u pozadini, kao temelj neke zgrade, armirana betonska ploča koja se sastoji od stupnja i brzine naplativosti predmeta koji je založen. Laički, Banka ima u slučaju masovnog defaulta (većina dužnika ne vraća svoj dug ili ga ne može vratiti; to se zove kreditna kriza) odjednom u bilanci ne više ta potraživanja, nego sve tu drugu imovinu koju je primila u zalog. Koliko brzo to naplati i u kojem stupnju u odnosu na početnu procjenu vrijednosti (to se u financijama zove recovery rate), to bolje za sve. Iz prakse je poznao da se aktivirani instrument osiguranja naplati do prosječne razine od oko 60%. Stoga i Banke uzimaju vrijednost osiguranja i preko 100%, zato se i uzima više vrsta osiguranih predmeta, jer je njen povrat uglavnom jednoznamenkast: Banka nije venture fond! Trošak posuđenog novca klijentima je stupanj nepovjerenja. Š to je stupanj nepovjerenja veći, to je kamatna stopa veća. Uglavnom, mjera koja se koristi zove se CREDIT DEFAULT SWAP (skraćeno CDS), postoje krivulje koje se izračunavaju za svaku zemlju i za pojedinačne kompanije. Npr., Hrvatskoj je prije 10-tak dana značajno porastao CDS, što znači da se Hrvatsku percipira rizičnijom nego što je bila. Razlog porasta percipiranog rizika od inozemnih ulagača jest što je svjetska rejting agencija br. 1 S&P spustila rejting na BBB, što je zadnja stepenica prije nego što se ulaganje u bilo što što dolazi iz Hrvatske proglasi smećem (tzv. junk ulaganje). Tada se CDS diže, kamatna stopa raste za sve, to nije dobro nikako.
Vraćam se na prvu rečenicu: ovdje nije bilo riječi o procjeni rizika. Ja govorim da načelno bankarski sustav počiva na povjerenju. Bank-notu ili novčanicu može se smatrati nekom vrste mjenice koja glasi ne na ime, već glasi na donositelja. FED je prije pada zlatnog standarda svakom donositelju dolara jamčio po fiksnom tečaju točno određenu masu (težinu) zlata. Takva mjenica – novčanica cirkulirala je u robno-novčanoj privredi, danas transakcijskoj privredi. Donositelj novčanice imao je vjeru (CREDO) da će on dobiti baš toliko zlata za koliko zna da vrijedi tečaj, kad donese novčanicu od 100 dolara – koliko piše na njoj.
Dakle, govorim o monetarnom ustrojstvu. Naravno da sustav ovisi o tome koliko njeni protagonisti jesu uvjerljivi – koliko istine počiva u njima, kako se oni odnose jedni prema drugima… samo budala dade da ga se i drugi put prevari…
nisam se baš želio osvrtati na rizike poslovanja već isključivo na etičko moralne kriterije…naravno , tvoj komentar je potpuno na mjestu….a budući sam sad i pametniji, vrijedan je ovolikog truda pisanog texta… sad me samo zanima zašto monetarna vlast nije toliko izravna u komunikaciji s građanima kao što si ti sad meni u dvije crtice objasnio suštinu stvari? :-)
Bok Hrvoje,
Svaka čast za ovu inicijativu! Preporučit ču i drugima da se navrate na tvom blogu.
Osobno nisam jedan od onih koji smatraju da banke moraju crknut čak i ako se ne slažem sa puno stvari iz politike koje banke vode. Š to ćeš … moj prvi background je ipak socijologija :) …
Smatram da je banka nužno zlo … a ovisi samo o bankarstvu da taj zlo ga smanji ili poveća. Banke su ipak nužne samo jer je društveno-ekonomski sustav postavljen kako je … no da ne zaboravimo da je taj sustav „živa” stvar u kojem se neprestano „sukobljavaju” razni interesi i razne političke te ideološke struje, a baš taj sukob je to što neprestano sustav preoblikuje i ga „kotrlja” naprijed. Da li će uspjeti bankarstvo uvijek imati između najjačih glasova u tom sustavu a pri tome zadržati svoje mjesto pod „nužno”, mislim da će to ovisiti o puno više stvari nego je njen moć lobiranja u politici ili operativnu ulogu u pokretanje novaca.
Odlično je kako si pokazao u prethodnom članku da obračun kamate i nije nešto „kako pukne banci” nego puno složenija stvar.
Š to se same teme tiče, moj mišljenje je da nije upitno da li banke ispravno postupe ili ne.
Ova kriza nas tjera da preispitujemo vlastite vrijednosti (što poslovne što osobne što socijalne) a kada ljudi nisu zadovoljni sa onome što nađu traže nekog krivca … a mislim da nije bitno „koga kazniti” nego što promijeniti.
Comments are closed.