Proizvođačka inflacija u Hrvatskoj pada, kao i u Europi. Što to znači za potrošače?

Više sam puta isticao koliko je važno pratiti kolika je proizvođačka inflacija u Hrvatskoj, jer ona prethodi potrošačkoj i najavljuje njena buduća kretanja. DZS je tako danas izvijestio kako su ukupne proizvođačke cijene industrijskih proizvoda u travnju 2023., u usporedbi s ožujkom 2023. niže za 0,9 %, a u odnosu na travanj prošle godine više za 6,5 %.

KAKO STOJIMO KAD ODUZMEMO UTJECAJ ENERGIJE

To su dobre vijesti, jer često naglašavam kako je važno promatrati mjesečne trendove. No, kako stojimo s temeljnom inflacijom u proizvođačkom dijelu, dakle, onom koja je lišena efekata energije? DZS kaže da takve cijene u travnju 2023., u usporedbi s ožujkom 2023. više za 0,1 %, a u usporedbi s travnjem 2022. za 6,2 %. Ako anualiziramo mjesečnu inflaciju na godišnju razinu, onda je:

• ukupna proizvođačka inflacija: -10,8 % (-0,9 x 12)
• temeljna proizvođačka inflacija (ukupna bez energije): 1,2 % (0,1 x 12).

Priopćenje za ožujak glasilo je ovako: “U ožujku 2023. u usporedbi s veljačom 2023. proizvođačke cijene industrijskih proizvoda za industriju ukupno više su za 0,3%, a u odnosu na ožujak 2022. više su za 9,3%. Ako usporedimo proizvođačke cijene industrijskih proizvoda za industriju ukupno, isključujući Energiju, tada su u ožujku 2023. u usporedbi s veljačom 2023. više za 0,3%, a u usporedbi s ožujkom 2022. više su za 7,5%.”

Preračunajmo opet mjesečne pomake na godišnje vrijednosti:

• ukupna proizvođačka inflacija: 3,6 % (0,3 x 12)
• temeljna proizvođačka inflacija (ukupna, bez energije): 3,6 % (0,3 x 12).

STIŠAVA LI SE PROIZVOĐAČKA INFLACIJA U HRVATSKOJ?

Možemo li zaključiti da s proizvođačka inflacija u Hrvatskoj stišava, odnosno da je čak krenula u dezinflaciju? Pogledajmo grafikon:

Po prvi put nakon dvije godine, proizvođačka inflacija u Hrvatskoj pala je ispod potrošačke. To je jasan nagovještaj trenda: inflacija se polako gasi. Doduše, ne onako brzo kako bismo htjeli.

Kakva je situacija u Europi, s obzirom na to da većinski trgujemo s europskim zemljama?

Ono što znamo jest da je na europskoj razini proizvođačka inflacija već treći uzastopni mjesec u padu, o čemu izvještava i Trading Economics. Dodat ću samo kako ukupna proizvođačka inflacija u Hrvatskoj pada sporije od europske.

Valja biti pošten i reći da u Hrvatskoj nismo ni imali onako visoke stope proizvođačke inflacije kakve su imali drugi. No, to je i pitanje strukture gospodarstva. Trend je jednak, brzine nisu.

ECB je, kao i FED, prošlog tjedna odradio svoje povećanje referentnih kamatnih stopa za 0,25 postotnih bodova. Ono što je brinulo ECB jest temeljna potrošačka inflacija, koja je i dalje tvrdoglava te stagnira ili raste. Temeljna potrošačka inflacija lišena je efekata cijena hrane i energije, koju ukupna inflacija za potrošače ima u sebi.

Ono što zasad znamo jest sljedeće:

• Proizvođačka inflacija je u padu, kao i potrošačka. Proizvođačka inflacija u Hrvatskoj i Europi pala je ispod razine potrošačke, što je nagovještaj da će pasti i potrošačka inflacija.
• Temeljna potrošačka inflacija je “tvrdoglava”. Ukupna inflacija pada zbog pada cijena energije, znači da se inflacija prelila u usluge.
• Inflacija hrane je i dalje vrlo snažna. Ona se ne izražava u temeljnoj inflaciji.

RAZLOZI PADA

Razloge smanjenja proizvođačke inflacije možemo obrazložiti dvama pokazateljima: smanjenjem pritiska u dobavnim lancima te općenito stanjem poslovne aktivnosti.

Grafikon Globalnog indeksa pritiska na lance dobave pokazuje da su globalni pritisci jako pali, ponajviše zbog smanjenja pritiska u europodručju. To je najmanja vrijednost od studenoga 2008. Slično pokazuje i travanjski izvještaj globalnog logističkog giganta, Maerska.

Drugi pokazatelj kojeg valja promotriti je stanje poslovne aktivnosti u Europi. Iako je ukupni ili kompozitni indeks menadžera nabave rastao zbog usluga, proizvodnja trpi!

Markitov izvještaj ukazuje da je proizvodni PMI indeks u eurozoni deseti uzastopni mjesec kontrakcije u tvorničkom sektoru, “budući da je obujam proizvodnje pao prvi put od početka godine usred sve manje potražnje, neodlučnosti potrošača i visokih razina zaliha klijenata. Potražnja s međunarodnih tržišta također je ponovno pala, a zapošljavanje usporilo. U međuvremenu, zaostaci u poslovima smanjili su se za jedanaesti mjesec. Oslobodili su se kapaciteti kod dobavljača, što je omogućilo brže isporuke, a vrijeme isporuke dobavljačima skratilo se najviše još od 1997. Što se tiče cijena, ulazni troškovi su pali najviše u gotovo tri godine, čemu je pomoglo poboljšanje uvjeta opskrbe.”

Možda je ovo odgovor na pitanje koje je Damir Odak postavio na Liderovoj konferenciji u Opatiji: “Je li recesija nužna za suzbijanje inflacije?” Možda nije nužna, ali svejedno maše.