Bila je ovo godina koju ću osobno pamtiti kao godinu iskušenja i godinu milosti. Gledano za Hrvatsku, ovo je bila u sportskom i nacionalnom smislu jedna nezaboravna godina. U užem smislu, ekonomski gledano, još jedna propuštena godina za nacionalnu hrvatsku ekonomiju. Posljednja propuštena godina u desetljeću serijskih okretanja glave od dobro poznatih problema.
PROPUŠ TENO DESETLJEĆE U UPRAVLJANJU ZEMLJOM
Prije deset godina, 2008. godine, nastupila je kriza za koju se mnogima čini kao da i nije prošla. Mnogi su poduzetnici, mali i veliki, doživjeli teške dane i iskušenja. Općenito je poduzetnički sektor pronašao novu ravnotežu orijentiravši se prema inozemstvu. Nije moja neka naročita mudrost ako kažem da je jedina i stvarna šansa za nacionalnu ekonomiju moje zemlje orijentirati se prema inozemstvu.
Taj se zaključak gotovo nameće sam od sebe jer mala zemlja teško može biti autarkična ili hrvatski, samodostatna. To bi značilo da možemo dovoljno proizvesti sami za svoje potrebe, kad bi bili samodostatni. Kad je tako, onda bi upravitelji ove zemlje, koje god (stranačke) boje bili, uvijek trebali težiti činjenju svega da poduzetnici budu vižljaviji i konkurentniji u odnosu na druge inozemne igrače. Točnije: ne bi se trebali previše miješati i smetati vođenje poslova poduzetnika. Na koncu, ne bave se tim poslom i ne mogu znati bolje ako nisu uronjeni u samo vođenje.
Kad je tako, u ovako maloj i vanjskim utjecajima podložnoj ekonomiji, upravitelji ovom državom trebali bi smanjiti visoke porezne namete poduzetnicima. Ti se porezi ne bi trebali koristiti za redistribuciju izlaznih rezultata u svrhu neke “veće pravednosti”, kažnjavajući one koji su uspješniji.
KAKO DA IDUĆA NE BUDE PROPUŠ TENA GODINA?
Ipak, to je rasprava za drugu fazu, pa tu tvrdnju možemo zasad ostaviti po strani. Mi smo u nultoj točci kad trebamo razgovarati o općem smanjenju poreznog opterećenja. Dakle, upravitelji bi trebali umanjiti visoke namete za sve.
Da ljude najviše zanimaju porezne teme, dokazuju čitanosti članaka na više blogova i portala koji se bave ovim temama. Tu je i gnušanje šire javnosti kod najave uvođenja poreza na nekretnine prošlog ljeta.
Uvijek treba podsjećati da ekonomija nije igra nultog zbroja. To osobito vrijedi za Hrvatsku sada, kada se pokazuje da je na svjetskoj razini kraj ili blizu kraja trenutni ciklus rasta. Zašto baš sada? Jer se kod prošle krize nije radilo promjene na vrijeme, nego pritiskalo privatni sektor do iznemoglosti. On je jedva izvukao sama sebe, a čitavo vrijeme nosio tromi, neprilagođeni javni sektor. Da se na vrijeme pristupilo, sad su svi mogli imati puno veće plaće. Možda i 20%. Ako ne vjerujete meni, vjerujte svojim očima. Pogledajte zemlje koje su djelovale na vrijeme, poput Češke, Slovačke ili baltičkih zemalja.
TEČAJNI MEHANIZAM I UVOĐENJE EURA
Hrvatska se k tomu sprema za ulazak u tečajni mehanizam kao priprema za uvođenje eura, kojem pada podrška. Ako se i dalje bude pristupalo toj temi od strane monetarnih vlasti i velike većine stručnjaka kao dosad, pretpostavljam da će podrška i dalje padati. A pristupa se potcjenjivački prema općoj javnosti, sve stavljajući u koš “populizma”, “krkana”, “obićnog malog ćovijeka” i sličnih etiketa. Nekoliko konferencija za užu javnost i nekoliko priopćenja monetarnih vlasti sve je što smo vidjeli. Već i prije sam tvrdio da postoji određen intelektualni prezir koji dolazi od onih koji se smatraju “elitom” ili “obrazovanijim dijelom zemlje”. Stereotipno, oni pripadaju ljevici ili liberalnom centru. Barem sam takvog dojma čitajući tiskovine, blogove i portale. Naravno da postoji dio onih koji ne pristupaju tako toj temi, zapaljivo i etiketirajući, nego trezveno obrazlažu.
Pretpostavljam dakle da će uz tradicionalne poreze, teme koje će dominirati u 2019. godini biti moguća nova svjetska kriza i uvođenje eura. Naravno, uz tradicionalnu ljetnu temu, kad nema nogometa, tu je (uvijek) turizam.
PODUZETNICI – UVIJEK SPREMNI
U tom smislu, na mikro razini, uvijek je dobro biti spreman, baš kao što kaže slavna rečenica iz Hamleta: “Biti spreman, to je sve!” Iza upravljača nacionalnom ekonomijom još je jedna propuštena godina u pripremi za buduće izazove u smislu fiskalne odgovornosti (čitaj: vižljavosti). Zato je uvijek dobro da se poduzetnici sami pripreme i naprave svoje planove i procjene budućih rizika.
Meni je, uz eventualni poslovni angažman, uvijek drago čuti takve priče, kao npr. iskoraci u tehnologiji, prodaji i proizvodnji i neizostavno bolje financijsko, ali i poslovno upravljanje hrvatskih poduzetnika. To su teme kojima se trenutno i poslovno bavim: edukacija u području poslovnih financija i financijske analize, savjetovanja u području poslovnih i financijskih procesa te interne revizije, kao i procjene vrijednosti.
Dobro obavljen posao, s predanosti, iskrenosti, poštenjem, radinosti, točnosti i strasti, s pogledom uvijek usmjerenim na dobro ljudi kao konačni cilj, može se uzeti i kao blagoslovna molitva. Za sebe, ali i sve druge. Svima želim obilje Božjeg blagoslova u novoj 2019. godini!
