Želim podijeliti dojmove s jučerašnje konferencije Poslovnog dnevnika, “Zagreb – bankarsko i financijsko središte”. Uoči današnje saborske rasprave o donošenju proračuna, smatram važnim podsjetiti na doktrinu fiskalnog konzervativizma i opasnosti novih zaduženja. Svjestan sam da se mnogi s time neće složiti, jer smatraju da “država nije poduzeće”. No, država, to smo – mi! Porezni obveznici i hrvatski državljani vlasnici su suvereniteta, odnosno principali, a državna uprava i administracija samo agenti. Ako državu vodimo kao vlastiti dom ili poduzeće, a ne kao agent, onda trebamo biti jako pažljivi s novcem i oprezni kod zaduživanja. Možemo se pokriti s onoliko deke koliko imamo. Obrazložit ću, dakle, zašto smatram da protuciklično djelovanje ipak nosi određene rizike o kojima se nedovoljno priča.
HRVATSKA NA WATCH LISTI
Jučer je ministar financija Marko Primorac izjavio da bi naš planirani proračunski deficit trebao iznositi -1,9 % BDP-a. Jesenska prognoza Europske komisije procjenjuje ga na -1,8 %. Danas bi trebalo biti objavljeno mišljenje Europske komisije o nacionalnim proračunima za iduću godinu, pa je znakovita objava Bloomberga od jutros. Oni očito imaju dojavu od neimenovanih izvora da će Hrvatska biti stavljena na “watch” listu, uz Belgiju i Finsku: “Francuska je pod rizikom da prekrši fiskalne smjernice Europske unije, dok se Njemačka i Italija smatraju nepotpuno usklađenima.”
Ministar je jučer izjavio i kako će planirani proračunski manjak biti četvrti najmanji u eurozoni. Smatra kako nema govora o predizbornom proračunu, nego da je posrijedi protuciklično djelovanje, s obzirom na recesijske vjetrove koji već naveliko pušu iz središta Europe. Jučer je priznao da je cijena trenutno gotovo najvišeg rasta BDP-a u eurozoni – povišena inflacija. Razlog? Povećana proračunska potrošnja. Namjeravano protuciklično djelovanje u idućoj 2024. od strane Ministarstva financija nije bez rizika: evo i zašto.
PROTUCIKLIČNO DJELOVANJE: DOBRA IDEJA ILI KLOPKA?
Naime, ne postavlja se pitanje: što ako rast izostane? Vlada planira rast BDP-a po stopi od 2,8 % u 2024. (EK: 2,5 %). Dakle, ako planirani rast izostane ili bude manji, što nas čeka? Izgledno bi to bio proračunski deficit i produljena inflacija, koja je već sada cijena rasta BDP-a koju plaćamo.
Velimir Šonje istaknuo je prošli tjedan na Ekonomskom labu, kako su prognoze Europske komisije o rastu EU neuvjerljive. Jučer je ministar rekao kako su njihove projekcije točnije, jer raspolažu s više podataka, što je načelno točno.
No, vratimo se na kritiku proračunskog deficita. Iz dugogodišnjeg praćenja kretanja bujanja proračuna, a osobito omjera proračunskih prihoda u odnosu na BDP, vidljiv je višegodišnji trend rasta porezne presije na ukupnu ekonomiju. Moja kritika? Sigurno postoji način da se deficit smanji na puno prihvatljiviju razinu (u 2023. -0,1 % BDP-a, a u 2024. planiranih -1,9 % BDP-a). To će, naravno, tražiti pokriće na prihodovnoj, odnosno strani primitaka. Ono može doći od većih poreznih prihoda (pojačane porezne presije, unatoč rastu BDP-a) te novog zaduživanja, što pak može staviti pritisak na rast kamatnih stopa. Iz plana proračuna za 2024., vidi se da Vlada planira zaduživanje za 8,2 milijarde eura, odnosno neto financiranje od 4,1 milijarde eura.
Kako je rast kamatnih stopa već odradio svoje, Vlada je odlučila pribjeći zaduženju na unutarnjem tržištu. To što bankarske pasivne kamatne stope nisu rasle na višu razinu, Vladi zapravo odgovara jer se može jeftinije zadužiti “kući” nego “vani” i ponuditi građanima, već dva puta ove godine, financiranje proračunskog deficita.
BOLJE MANJI RIZIK I SIGURNIJI RAST
Martina Dalić je na jučerašnjoj konferenciji rekla znakovitu rečenicu, u okviru intervjua s bivšim ministrima financija (Dalić, Linić, Lalovac i Marić). Rekla je da nije svejedno je li plus ili minus od 0,5 % od BDP-a, jer se radi o milijardama. Spomenula je “crowding out effect” ili efekt istiskivanja. Poznato je da upravo u okvirima ekspanzivne fiskalne politike dolazi do rasta kamatnih stopa. Slično kao i Riccardo-Barro efekt, oboje vodi smanjenju privatne potrošnje, na čemu se temelji rast mnogih zapadnih ekonomija, tako i hrvatske.
Stoga, moje je upozorenje da su rizici protucikličnog djelovanja prisutni, bez obzira na izbore. Radije biram manji rizik i sigurniji rast, pogotovo jer sam siguran da se uvijek može naći određena ušteda u proračunu i smanjiti planirani deficit.
Za kraj: hrvatske realne plaće gotovo i nisu rasle upravo zbog prevelike i produljene inflacije, kaže ova analiza. Toliko o opasnostima koje nosi inflacija, po čemu smo još uvijek drugi najlošiji u eurozoni.
