Jedna od najvažnijih činjenica za razumijevanje današnjeg financijskog sustava jest da se Drugi svjetski rat nije vodio na teritoriju SAD-a. Zašto? To je značilo da su proizvodni kapaciteti SAD-a nakon rata bili razmjerno veliki u odnosu na ostatak svijeta, a posebno ratom razorenu Europu. Ovako možemo lakše razumjeti kako je nastao Sporazum iz Bretton Woodsa, ali i zašto je ukidanje zlatnog standarda bilo neminovno.
VIŠE OD POLOVICE POSTRATNIH SVJETSKIH PROIZVODNIH KAPACITETA U SAD-U
“Budući da su Sjedinjene Države u to vrijeme činile više od polovice svjetskih proizvodnih kapaciteta i držale većinu svjetskog zlata, čelnici su odlučili vezati svjetske valute za dolar. Složili su se da bi dolar trebao biti konvertibilan u zlato po 35 dolara po unci”, navodi Matt Moffatt s portala ThoughtCo. Sporazum iz Bretton Woodsa podrazumijevao je zadatak za središnje banke svih zemalja potpisnica osim SAD-a: održavanje fiksnih tečajeva između svojih valuta i dolara. Kako bi to postigle, morale su intervenirati na deviznim tržištima. Moffatt nastavlja: “Ako je valuta neke zemlje previsoka u odnosu na dolar, njezina bi središnja banka prodala svoju valutu u zamjenu za dolare, snižavajući vrijednost svoje valute. Suprotno tome, ako je vrijednost novca neke zemlje preniska, zemlja bi kupila svoju vlastitu valutu, čime bi porasla cijena.”
SAD je bio najveći pobjednik u Drugom svjetskom ratu. Time su uspjeli urediti međunarodni monetarni sustav tako da najveću korist donosi upravo njima. U nastavku prenosim dio teksta sa stranice podružnice FED-a iz St. Louisa.
“Nakon Drugog svjetskog rata stvoren je novi međunarodni monetarni sustav nazvan Bretton Woods. On će izvući pouke iz prethodnih zlatnih standarda napuštenih nakon Prvog svjetskog rata i iskustava Velike depresije. Bretton Woods je ustanovio:
- Američki dolar je međunarodna rezervna valuta.
- Američki dolar će biti podržan zlatom po cijeni od 35 dolara po unci.
- Svaka zemlja može mijenjati dolare za zlato.
Taj je novi sustav olakšao i stabilizirao globalnu trgovinu, posebice trgovinu među industrijaliziranim nacijama.”
ZAŠTO JE UKINUT SPORAZUM IZ BRETTON WOODSA
Je li taj sustav bio savršen? Nipošto. Nakon godina ekspanzivnog rasta agregatne potražnje SAD-a šezdesetih, zemlje koje su imale trgovinske suficite sa SAD-om, nastojale su zamijeniti svoje dolare za zlato. To je zauzvrat brzo smanjilo američke rezerve zlata. SAD je bio pred velikim rizikom! Moglo se dogoditi da jednostavno ne mogu ispuniti preuzetu obvezu otkupa dolara za zlato po službenoj cijeni.
Zbog toga je 1971. predsjednik Richard Nixon efektivno dokinuo Sporazum iz Bretton Woodsa. Takva odluka značila je ulazak u novu eru. “Američki dolar postao je globalna valuta, a američki državni vrijednosni papiri postali su najtraženiji oblik stranih rezervi (op. međunarodne pričuve) u svijetu. Ovakav ishod proizašao je iz povijesne snage američke valute. Posljedično, dolar je postao jednako dobar kao zlato (unatoč činjenici da je fiat valuta), što potiče potražnju za američkom valutom i vrijednosnim papirima koji se koriste i kao međunarodno sredstvo razmjene i kao pohrana vrijednosti.
S obzirom na to da SAD mogu kupovati robu sa svjetskog tržišta jednostavnim tiskanjem novca ili izdavanjem duga, suđeno im je imati stalne trgovinske deficite.” Nije trebalo dugo i već nakon nekoliko godina, trgovinska bilanca SAD-a počela je pokazivati neravnoteže koje su ostale do današnjeg dana.
TRGOVINSKI DEFICITI
Do 1971., kada je napušten Sporazum iz Bretton Woodsa, SAD je već bilježio trgovinske deficite. Amerikanci su, prije nego što je Nixon napustio taj sporazum, pozivali Njemačku i Japan, koji su imali povoljne platne bilance, da ojačaju svoje valute. Očekivano, oni “nisu bili voljni poduzeti taj korak, budući da bi podizanje vrijednosti njihovih valuta povećalo cijene njihove robe i naštetilo njihovu izvozu”. Stoga su SAD svojevoljno ukinule obvezu konvertibilnosti u zlato. Otkako je provedeno ukidanje zlatnog standarda, trgovinski deficit SAD-a počeo je rasti po još višim stopama, što je dobro prikazano na grafikonu ispod.
Izvor: Trading Economics, BEA
Kad su SAD napustile Sporazum iz Bretton Woodsa, vrijednost dolara je jako pala. To je, međutim, naročito pogodovalo uvozu roba i usluga, budući da je američka agregatna potražnja bila ogromna. Svi su natjecali za američke potrošače u sustavu slobodne trgovine, koji je SAD tako zdušno zagovarala. “Zato je trenutačni međunarodni monetarni sustav, temeljen na američkom dolaru kao dominantnoj svjetskoj pričuvnoj valuti i američkim državnim vrijednosnicama kao najtraženijoj pohrani vrijednosti, temeljni uzrok stalnih trgovinskih deficita u SAD-u.
Da je Sporazum iz Bretton Woodsa ostao na snazi, sposobnost SAD-a za izdavanjem astronomske količine američkih dolara i državnih obveznica kao zamjene za zlato na globalnom tržištu bila bi ozbiljno ograničena. Američka bi [vanjska] trgovina bila daleko uravnoteženija”, kaže spomenuta podružnica FED-a.
INFLACIJA SEDAMDESETIH
Politika jeftinog novca koja je financirala ovakvu američku zaposlenost zapravo je i dovela do inflacije u sedamdesetima. Znatan dio ekonomista dovodi inflaciju u vezu s naftnim šokom. To je navelo Miltona Friedmana da kritički izjavi da je inflacija uvijek i svugdje monetarni fenomen.
A što se dogodilo nakon Bretton Woodsa? Sljedeći prijelomni događaj odvio se u jednom njujorškom hotelu, no o toj nesretnoj epizodi za Japan čitajte sljedećeg tjedna.
