Dok sam bio dječak, na televiziji je bila emisija “Srdačno vaši” Ivana Hetricha. Ne znam sjećate li je se, ali meni je nezaboravna bila uvodna špica: “Ton..ide…Kamera..ide… Klapa…Srdačno vaši…”
Upravo ta klapa je i moja slika jučerašnjeg “urbi et orbi” predsjednika ECB-a Marija Draghija.
Prošla je godina dana otkad je talijanski bankar došao na mjesto šefa europske centralne banke. Na neki način velike zemlje u EU (Njemačka, Francuska, Engleska) dijele ključne funkcije između sebe. Talijani su nakon duljeg vremena uspjeli dobiti neko od ključnih mjesta.
Nakon Francuza Tricheta koji se očajnički borio protiv inflacije nastojeći zadržavati kamatne stope da ne idu u nebo, došao je malo inovatniji Talijan i predložio tzv. LTRO program. Ne znam sjećate li se prošlogodišnje panike u studenom oko eura, no tada je Talijan izvukao “zeca iz šešira”. Na ovim stranicama mogli ste čitati što je ta famozna kratica, iako se u suštini ona naziva “tiskanje novca”.
Dakle, LTRO je kratica na engleskom od Long-Term Financing Operation (“dugoročna financijska operacija”). ECB i njen tada svježe nov predsjednik Mario Draghi pokrenuo je program vrijedan trilijun eura. Inače, to je broj s dvanaest nula iza jedinice. Cilj programa LTRO bio je da se od strane ECB-a neograničenim iznosima eura (jer to je ipak ogroman novac) bankama u Europi posudi novac iz trogodišnjeg kredita po kamatnoj stopi od 1%, kako bi te iste poslovne banke mogle posuđivati novac kako bi potakle rast gospodarstava u Europi. Program je bio neuspješan, a trajao je do kraja ožujka 2012. jer su banke uzimale kreditni novac od ECB-a i onda ga oročavale kod iste ECB po kamatnoj stopi od 0,75% jer nisu imale kome dati. Dio novca koristio se i za kupnju obveznica problematičnih zemalja.
Krajem ljeta, u kolovozu, još jednom Draghi i “fanfare i crveni tepih”, što sam sve opisao u postu “Drugovi, zašto da se lažemo?”. “Učinit ću sve što treba…”, gotov da je vikao Draghi u kolovozu.
Jučer je kao navodno ispunio obećanje. Brana je popustila, pa će se novac tiskati u još većim i “neograničenijim” iznosima. Bit će upravo onako kako je zamišljeno oko ideje “novog europskog pakta”, o čemu sam pisao 02.07.2012.
Novac neće ići problematičnim bankama, nego zemljama direktno (njihovima vladama). Postoje dva uvjeta: jedan je da zemlja mora sama zatražiti pomoć (tzv. bailout), a drugi je da se pomoć uvjetuje po već utvrđenim mjerama štednje (tzv. austerity measures).
Draghi se nada da će najavljenom kupnjom suzbiti investitore da od Š panjolske i Italije danas, a tko zna od koje zemlje sutra, traže visoke prinose od obveznica prilikom izdavanja. Naime, kada neka zemlja izdaje obveznice, ona nudi plaćanje svog duga i licitira. Investitori pristaju po nekoj cijeni i traže što veću kamatnu stopu. Š to je zemlja boljestojeća, to je manja kamatna stopa (prinos na obveznice).
Draghi se nada da će ovom najavom investitori u startu ohladiti od viskokih zahtijevanih prinosa na obveznice jer bi u slučaju problema ECB uskočila i kupovala takve obveznice u “neograničenim iznosima”.
Ima jedan problem u svemu ovome: dug je nastao na prevelikoj budžetskoj potrošnji europskih zemalja (razna socijalna prava, mali broj radnih sati, dugački godišnji odmori itd.) Kako je ECB najavio da će uskočiti ako se pojavi “crveno svjetlo na ekranu europskog motora”, onda i oni koji su u autu mogu se ponašati kako su se dosad ponašali. Stečena prava ostat će na i dalje visokoj razini, a to će se sve plaćati iz novog tiskanog novca ECB-a.
Nema besplatnog ručka. Sve će ovo platiti naša djeca i unuci, jer euro ili kako se god zvao u budućnosti neće vrijediti koliko danas vrijedi.
Interesantno je da je nakon najave ECB-a euro izgunio jučer na vrijednosti.
U kratkom roku predviđam da je granica i dalje 1,27. Dugoročno “razlomak” pobjeđuje: 1,15.
Danas je prvi petak, objavljuje se podatak o američkoj nezaposlenosti. U srijedu zasjeda njemački ustavni sud.
I dalje držim sve u dolarima, baš sam jutros iskoristio priliku i kupio još dolara. John Hardy iz Saxobank vidi također 1,27 kao gornji otpor.
6 thoughts on “Srdačno vaši”
do koliko mislite da će euro izdržati na ovim razinama….i predviđanja do kraja godine….te vaša predviđanja za stanje u sad-u i što će se tamo zbivati u ekonomiji u odnosu na eu
Eh, i ja sam kupio znatniju količinu USD u srijedu i četvrtak…
No, danas i vjerojatno sutra je tečaj dolara još povoljniji (11.09. nova sjednica FED-a “to QE or not to QE” i 12.09. njemački vrhovni sud odlučuje o budućnosti EUR-a).
Š to se može, teško je loviti peakove…
Ne bih se previše ufao da će njemački sud donijeti drukčiju odluku od očekivane, tj. da podržava politiku vlade svoje zemlje. Bitan je rječnik (“wording”) i najave što se smije, a što ne smije za budućnost.
Loše sam procijenio kretanja početkom kolovoza i katastrofalno ocijenio da će se dogoditi pomak od 200 pipseva “dolje”, a bilo je 800 pipseva “gore”.
No, u Š panjolskoj pritisak raste, veliko je nezadovoljstvo. Europa u ovom obliku to neće preživjeti, a taj će se trošak prevaliti na vrijednost “zajedničke valute”. Pretražite malo internet i pogledajte tehničke analitičare. Nisam baš sklon vjerovati da oni EUR/USD vide na 1,45 uskoro ili u roku godine dana.
Postovani gospodine Serdarusic,
Evo nakon vise od godinu i pol dana sam se nasao ponovno na Vasoj stranici i citam sa zanimanjem Vase postove. Posto vjerujem da bi moja reakcija na Vas odgovor mom komentaru Vase hipoteze 5 bila stvarno nepristojno kasna necu se sada ovrnuti na tu temu. Vise bih dodao misljenje na Vas posljednji post.
Citajuci redom Vas tekst sam bio ugodno iznenadjen Vasim pomalo negativnim stavom prema sadasnjem sefu ECB-a. No, u nastavku sam shvatio, ili vjerujem da sam ispravno shvatio, da se razilazimo po obrazlozenju razloga antipatije. Priznajem, malo cudno zvuci. Da obrazlozim. Naime, ja sam poput Vas u potpunosti protiv tzv. “stampanja novca” cemu se Draghi posvetio. Kako kazete, ECB je imala imperativ odrzavanje vrijednosti eura (stabilnosti cijena). Gdje se temeljito razilazimo u vidjenju, jest po sljedecim navodima:
Novac neće ići problematičnim bankama, nego zemljama direktno (njihovima vladama). Postoje dva uvjeta: jedan je da zemlja mora sama zatražiti pomoć (tzv. bailout), a drugi je da se pomoć uvjetuje po već utvrđenim mjerama štednje (tzv. austerity measures).
Ne da osporavam sam sadrzaj ovog citata, vec je, za mene, ovo postupak koji pokusava korigirati neprirodnu devijaciju trzista. Kako smo se ranije vec slozili ako se ne varam, na financijskom trzistu je kamata, odnosno prinos ili profit, ekvivalent riziku. Iako ja smatram rizik po definiciji na drugi nacin nego je to inace percepcija u pomenutim poslovnim krugovima – prema Gauß-u, no to sada nema nikakve vaznosti. Osnovni problem se odnosi na cinjenicu da poslovne banke (rijetke i najvece), dobivaju sredstva iz LTRO-a kojima su trebale u idealnim (zamisljenim) uvijetima kupovati obveznice posrnulih EU clanica i tom prosirenom likvidnoscu smanjiti kamatne stope za iste. No to se nije desilo, ka sto i sami pisete. Dakle “credit crunch” se nastavljao. Koji je moguci razlog?
Ja ga vidim vrlo banalno sa pozicije aktera na trzistu. Posudim po 1% polozim 75% natrag za 0,75% a za ostatak kupim obveznice po 6, 8, 12, 14%. Vrlo jednostavan pristup. Zasto ne vise od 25% sredstava koristiti. Jednostavno. Veca kolicina sredstava stvarno tjera kamate na dolje. Ne po pitanju rizika nego po pitanju potraznje. Dakle zasto bi ja i moje kolege, veci iznos sredstava izlozili riziku ako sa manje sredstava postignemo u odnosu na izlozenost veci prinos.
A zanimljivo je pored toga da ta sama percepcija rizika ne stoji nikako. Kako se i posljednje vidjelo na primjeru Spanjolske, banke koje su dovoljno velike, a to su i one koje imaju i najvecu izlozenost, ionako ne snose gotovo nikakav rizik jer porezni obveznik osigurava njihovo postojanje. Time a priori teorija rizika – ili izlozenosti – takvih instituta ne stoji i time kamate koje naplacuju za doticne obveznice nisu relevantne. Pored toga, drzave nisu dosle u ovu situaciju ZBOG razloga koje navodite. “Socijalna prava, radni sati, godisnji odmori, etc.” To je rekursivni zakljucak.
Drzave su naglo dosle u ovo stanje zbog zaduzivanja u korist “bailout-a” financijskog sustava. Pocevsi od SAD-a do europskih drzava poput PIIGS-a. Kazem da je rekursivni zakljucak jer ste u tom dijelu u pravu, da su to jedini postupci, odnosno restrikcije tog podrucja, koje ispunjavaju uvijete sustava socijaliziranja dugova.
Zanimljiva teza na vrhuncu krize je bila od strane financijskog lobija da direktna pomoc ostecenim fizickim osobama na trzistu US nekretnina je poziv na moral-hazzard, dok takvih izjava kod bailouta banaka nije bilo. Ali to samo usput.
Mozda suprotno utisku kojeg izaziva ovaj moj komentar, moram reci da sam veliki poklonik teorije J. A. Schumpeter-a “Die kreative Zerstörung”. Time sam u potpunosti na strani, nazovimo “neo-klasika”, mada on sam ne spada u kategoriju “neo”. Dakle u potpunosti zagovaram slobodu trzista. ALI potpunu slobodu u smislu suocavanja posljedicama !! U ovom danasnjem okviru to nema veze ni sa slobodnim trzistem ni sa kapitalistickim duhom.
Dakle, iako sam uvodno rekao da se ne slazem sa danasnjim postupcima ECB-a posto napustaju svoja osnovna nacela, smatram doticni postupak oko direktnog financiranja drzava ispravnim jer jednostavno nema novaca ako nema rizika. Zasto bi “man in the middle” stvarao “squeeze” i bezpotrebno tjerao problem na vrhunac kada ionako dobiva sredstva od “lender of the last resort”. Nema nikakvog smisla. Narod ionako snosi najveci dio rizika.
Ima jedan problem u svemu ovome: dug je nastao na prevelikoj budžetskoj potrošnji europskih zemalja (razna socijalna prava, mali broj radnih sati, dugački godišnji odmori itd.) Kako je ECB najavio da će uskočiti ako se pojavi “crveno svjetlo na ekranu europskog motora”, onda i oni koji su u autu mogu se ponašati kako su se dosad ponašali. Stečena prava ostat će na i dalje visokoj razini, a to će se sve plaćati iz novog tiskanog novca ECB-a.
Upravo ovdje navodite taj cudan nacin razmisljanja. “Moral-hazzard” vidite samo na drugoj strani. Ne sjecam se da ste zagovarali NE-pomoc bankama koje su izazvale ovo stanje iz ocito tog razloga.
Kada smo izazvali/dozvolili ovo stanje spasavanjem financijskog sustava onda je prirodno da se put nastavi iako ga smatram potpuno destruktivnim !!
Nema besplatnog ručka. Sve će ovo platiti naša djeca i unuci, jer euro ili kako se god zvao u budućnosti neće vrijediti koliko danas vrijedi.
U ovom zakljucku se nazalost u potpunosti slazemo.
Na kraju, kapitalisticki sustav je paradigma.
Kao napomena ili poticanje na razmisljanje o teorijama opcenito navodim jedan citat Samuel T. Kuhn (izuzetno priznati teoreticar znanosti) na njemackom da ne moram prevoditi, sto rado hocu ukoliko ima potrebe:
“Paradigmen und Normalwissenschaft
Eine voll entwickelte Wissenschaft wird durch ein einziges Paradigma geleitet:
• Die Probleme und Rätsel eines Paradigmas sind entweder theoretischer oder
instrumenteller Natur (Berechnung der Planetenbewegungen vs. Präzisierung
teleskopischer Betrachtungen).
• Das Scheitern bei der Lösung paradigmatischer Probleme wird als Scheitern des
Wissenschaftlers und nicht als Scheitern des Paradigmas gewertet.
• Ein Normalwissenschaftler muss dem Paradigma, in welchem er arbeitet, unkritisch
gegenüberstehen.
• Die Ausbildung eines Wissenschaftlers innerhalb eines wissenschaftlichen Paradigmas besteht im Lösen von Standardproblemen, der Anwendung der Theorie auf Standardsituationen sowie dem Ausführen von Standardexperimenten, die ihn mit
den Methoden und Techniken des Paradigmas vertraut machen.
• Probleme, die sich einer Lösung widersetzen, werden eher als Anomalien im Paradigma statt als Falsifikationen des Paradigmas betrachtet.”
Ovo objasnjava zbog cega se grcevito drzimo odredjene teorije umjesto da prihvatimo njenu netocnost.
Paul K. Feyerabend (priznati teoreticar i filozof) se bavio temom znanosti, teorijom spoznaje (poput Kanta) kao i socijalnim posljedicama znanosti, je formulirao tezu (koju ja smatram jednom od najvaznijih spoznaja oko znanosti), da su najveci uspjesi znanosti proizasli iz zabuna, iracionalnosti i neprihvacenih teorija. No on je i formulirao sljedece:
“Der Gedanke, die Wissenschaft könne und sollte nach festen und allgemeinen
Regeln betrieben werden, ist sowohl wirklichkeitsfern als auch schädlich. Er ist
wirklichkeitsfern, weil er sich die Fähigkeiten des Menschen und die
Bedingungen ihrer Entwicklung zu einfach vorstellt. Und er ist schädlich, weil
der Versuch, die Regeln durchzusetzen, zur Erhöhung der fachlichen
Fähigkeiten auf Kosten unserer Menschlichkeit führen muss. Außerdem ist der
Gedanke für die Wissenschaft selbst von Nachteil, denn er vernachlässigt die
komplizierten physikalischen und historischen Bedingungen des Fortschritts. …
Alle Methodologien haben ihre Grenzen, und die einzige ‚Regel‘, die übrigbleibt,
lautet ‚Anything goes‘. (Paul Feyerabend, in: Wider den Methodenzwang)”
Kao zakljucak, pridrzavanje postuliranih teorija poput “liberalnog kapitalizma” (a i drugih), kao trazenje verifikacije a zanemarivanje dokazanih “falsifikacija” (falsifikacija u smislu netocnosti) ne vodi nigdje.
I na kraju teza paznje vrijedna mog najdrazeg filozofa Karl Popper-a o “falsifikacionizmu”. Ukratko.
Niti jedna teorija se ne moze putem potvrde bilo koje vrste smatrati ispravnom. Samo potencijalno ispravnom, dok samo jednom potvrdom neispravnosti teorija definitivno vise nije vazeca. Prema ISPRAVNIM gornjim navodima Kuhn-a je nasa znanost sklonija prihvatiti nerijesiv problem unutar teorije/paradigme kao anomaliju nego prihvatiti paradigmu kao neispravnu.
Ja uporno tvrdim da je trzisna ekonomija u ovom obliku nekorektna paradigma koja izaziva probleme a koje zapadni svijet pokusava korigirati na nacin da smatra, potvrdjujuci Kuhn-ovu gore navedenu spoznaju:
“Das Scheitern bei der Lösung paradigmatischer Probleme wird als Scheitern des
Wissenschaftlers und nicht als Scheitern des Paradigmas gewertet.”
Pokusava se modelirati drustvo da odgovara paradigmi, da se ne bi priznalo njenu neispravnost.
Zanimljive su mi i Vase predikcije oko tecaja EUR/USD. Zanimljive utoliko da bi me zanimao Vas generalni pristup buducim dogadjajima. Dakle, koliko smo kao ljudi u mogucnosti analizirati buducnost. To ima izuzetnu vaznost iz razloga sto se odnosi na nasu percepciju rizika. Rado bih s Vama raspravio o tome jer je evaluacija rizika, vjerujem, konkretno dio Vaseg posla i time se dotice filozofija direktno sa trzistem.
Srdacni pozdrav,
Dejan Grbac
dakle, hrvoje vi procjenjujete da će njemački ustavni sud reći “da”za fond spasa…..privremeno.i uz ograničenja…..koje su vaše nove procijene za omjer eur/usd u kraćem razdoblju odnosno do kraja godine……sve je tako zbrčkano….vaše mišljenje molim,…
hrvoje….očekujemo vaše komentare i prosudbe glede jačanja eura…..i ostalog što slijedi
Comments are closed.