Bio je ovo bogat tjedan različitim novim makro i mikroekonomskim pokazateljima, koji mogu pomoći razumjeti što se događa u globalnoj ekonomiji. Te brojke utječu na sve, pa i na male poduzetnike u malim zemljama poput Hrvatske. U nastavku ću pojasniti zašto je stagflacija u Europi sve vjerojatnija, a SAD je i dalje u riziku od recesije.
KOLIKO TREBA VJEROVATI MMF-U?
U srijedu sam komentirao globalne procjene rasta od strane MMF-a, koji ih je znatno umanjio već tri puta. Napisao sam kako je MMF ranije puhao u rog s najvećim središnjim bankama i govorio o tranzitornoj inflaciji, a da je sada promijenio ploču. Reuters je prenio: “MMF je objavio prognoze koje upozoravaju da će globalna inflacija biti viša, a gospodarski rast niži od prethodnih prognoza. MMF je povisio prognoze inflacije za 2022. i 2023. za skoro jedan postotni bod, na 8,3, odnosno 5,7 posto.”
Trebamo, dakle, li vjerovati njihovim prognostičarima koji su početkom 2022. bili izrazito optimistični oko gospodarskog rasta unatoč prijetećoj inflaciji, a stručnjaci jasno vidjeli rizike vezane uz situaciju u Ukrajini? Ovaj prigovor osobito vrijedi jer su u travnju opet bili preoptimistični, kad su ratni rizici bili bjelodani.
PAD DOBITI VAN ENERGETSKOG SEKTORA
Nakon što je FED-ova očekivana odluka u srijedu o podizanju kamatnih stopa za 0,75 postotnih bodova, burzovni indeksi su znatno porasli. Ton priopćenja se može ocijeniti miroljubivim (dovish). Osobito jer je Jerome Powell izjavio pred objavu podataka o BDP-u da ne misli da je ekonomija u recesiji. Pritom je signalizirao da će FED, ocijeni li to potrebnim, smanjiti stope po kojima podiže kamatne stope. Odnosno, rekao je da će gledati u podatke (data dependant). Tako je FED odustao od navođenja tržišta (forward guidance), pa su se neki komentatori našalili rekavši da je FED odlučio staviti gospodarstvo na autopilot. Neki su išli dalje i tražili ukidanje FED-a te uključivanje podataka na API.
Pritom korporativni rezultati kompanija iz S&P500 indeksa s danom 28.7. pokazuju rast dobiti od 7,6 % za drugi kvartal na međugodišnjoj razini (YoY). Ako se isključi energetski sektor, stopa rasta indeksa je negativnih -1,9 %. Gotovo pola od ukupnog broja kompanija objavilo je svoje financijske izvještaje (245 od 500). Ako s donje linije (dobit) prijeđemo na gornju liniju (prihodi), onda je rast prihoda bio 12,1 %. Bez energetskog sektora, rast je iznosio 7,4 %.
Utjecaj inflacije, a kod kompanija s internacionaliziranim poslovanjem i jakog dolara, očito je takav da kompanije ne uspijevaju troškove u cijelosti prebaciti na kupce. Tako je rast prihoda bio nedostatan da bi dobiti ostale na istim razinama. FED je dosad uvijek bio uspješan u obaranju inflacije. Vjerojatno će i sada uspjeti. Cijena je dosad dolazila u obliku recesije. Meko slijetanje Jeromea Powella ide po uskom putu i još uvijek se ne može govoriti o pravoj recesiji, no rizici nisu uklonjeni.
SAD U TEHNIČKOJ RECESIJI
BDP je u SAD-u tehnički u recesiji, ako se gleda promjena iz kvartala u kvartal. Imamo tako dva uzastopna kvartala u padu. Prvi kvartal 2022. bilježio je pad od 1,6 % u odnosu na četvrti kvartal 2021. te pad u drugom u odnosu na prvi kvartal 2022. od 0,9 %. No, gledano kvartal ove godine u odnosu na prethodnu, BDP nije pao, iako je rast usporio. Stoga su i komentari je li recesija ili ne, podijeljeni.
Velika većina konzervativnih birača smatra da je SAD u recesiji. No, prema zadnjim anketama koje poduzima YouGov America, skoro 60 % ispitanika smatra da SAD-u ide lošije. Burzovni indeksi i dalje rastu (S&P 500 oko 4100 bodova), iz čega iščitavam da je najava FED-a da će možda smanjiti visinu podizanja kamatnih stopa utjecala na rast indeksa ovog tjedna. Korporativni rezultati, odnosno fundamenti, nisu bili pretjerano uvjerljivi.
STAGFLACIJA SVE VJEROJATNIJA
Kakvo je stanje u Europi? Njemački BDP je u drugom kvartalu bio na nuli, dok je eurozona u rastu s 0,7 posto. Najveći doprinos dale su Š panjolska (1,1 %), Italija (1 %) i Francuska (0,5 %). Uz njemačkih nula posto, imamo i negativni Portugal (-0,2 %), Litvu (-0,4 %) i Latviju (-1,4 %). Uza sve to, europska inflacija i dalje raste: lipanjskih 8,6 % u odnosu na svibanj s 8,1 %.
Ovo se može smatrati zabrinjavajućim znakom da Europa u drugom dijelu godine može doživjeti kombinaciju visoke inflacije i malog ekonomskog rasta. To ukratko zovemo – stagflacija. Stagflacija je vrlo opasna pojava jer potrošači osjećaju da njihova kupovna moć slabi pa su njihova očekivanja sve lošija.
Europa sada plaća naivnost svojih vođa. Teško da će se uskoro otkloniti rizik energetske krize te zaustaviti rat u Ukrajini. Redukcije potrošnje energije zasad su dobrovoljne. Dokad, ne zna se.