Iako je stanje banaka na globalnoj razini solidno, produljeno stanje stagflacijskog okruženja moglo bi rezultirati većim brojem oslabljenih ili slabih banaka. Jedan je to od zaključaka novog MMF-ovog izvještaja o financijskoj stabilnosti. Provjerimo, dakle, jesu li banke pod pritiskom – ili je to ipak netko drugi.
STANJE BANAKA: MNOGO OVISI O POJAVI STAGFLACIJE
Na donjem grafikonu vidljivo je kako se za ovu procjenu koristi pokazatelj CET1 s visinom ispod 7 %. Dođe li do stagflacije, udio slabih banaka narast će s 3 na 36 % na globalnoj razini, procjenjuje MMF. CET1 pokazatelj u obzir uzima omjer kapitala u odnosu na aktivu banaka. U prijevodu, promatra koliki dio kapitala (koji s obvezama čini pasivu) pokriva aktivu. Naime, banke su u vrijeme dublje recesije ključni dio financijskog sustava ili sistemski važne organizacije te često gube kapital jer ne mogu naplatiti kredite poslovnim subjektima i stanovništvu u puno većoj mjeri nego u normalnim okolnostima. Stoga je nužno da banke budu dobro “opremljene” većim razinama kapitala, da izdrže takvo stanje šoka.
Izvor: MMF
Ako vas zanimaju podaci za Hrvatsku, HNB donosi prikaz ostalih mjera supervizije bankarskog sustava, kao i tablice s višegodišnjim statistikama. Inače, Hrvatska je u europodručju treća najbolja po mjeri CET1. Krajem srpnja ECB je objavio rezultate stres-testa, koji kaže da bi europske banke u okruženju tri godine ozbiljnog gospodarskog stresa smanjile CET1 omjer pod nadzorom ECB-a za 4,8 postotnih bodova, odnosno na 10,4 %. No, neosigurani kreditni portfelj prema stanovništvu bio bi daleko više ugrožen. Slično vrijedi i za srednje i manje banke, koje bi puno više patile i imale veće gubitke.
KOLIKO JE BANKARSKI SUSTAV SIGURAN
Za vrijeme bankarske krize u ožujku, koju je uzrokovao pad SNB banke, a uz dodatne poteškoće s Credit Suisse, pojavila su se pitanja koliko je bankarski sustav uopće siguran. Vidjelo se da banke koje su uže specijalizirane mogu imati i puno veće probleme. Naime, najveće američke banke poprilično su omastile brk te dobile povećanje depozitne i kreditne baze. To je, pri gašenju požara u uvjetima drastičnog povećanja kamatnih stopa, bio jednostavniji manevar za centralne bankare u SAD-u.
Problem visokih kamatnih stopa koji bi mogao nastati zbog produljene i vrlo tvrdoglave inflacije mogao bi se preliti upravo na one poslovne subjekte koji će trebati refinancirati svoj dug u narednih nekoliko godina. No, što reći za države, koje su se iznimno zadužile za vrijeme koronakrize zbog pretjeranih mjera?
NENAMJERNE – ILI NEPROMIŠLJENE POSLJEDICE?
Izvrstan komentar dao je Niall Ferguson za Bloomberg. Podnaslov kaže: “Nitko nije mogao predvidjeti kolaps tržišta državnih obveznica u posljednje dvije godine – osim svih kritičara umjetno niskih kamatnih stopa još od Johna Lockea”. Članak pojašnjava razliku između izračunljivog rizika i nespoznatljive neizvjesnosti. Tome dodaje treće: nenamjerne posljedice. Ferguson daje niz primjera iz ekonomske povijesti te kritizira institucije, a sve nas upozorava da se ne pouzdamo u pretjeranu pamet svjetskih lidera (i ne samo političara). Ferguson pokazuje kako je SAD na putu neodrživog duga, o čemu je kod nas pisao nekoliko puta i Ivica Brkljača za Ekonomski lab. U budućnosti će SAD kao država, s ovako povišenim dugom, u paradigmi naraslih kamatnih stopa zbog borbe protiv inflacije, povući velik dio raspoložive štednje za financiranje deficita i financiranje naraslog duga.
Nevjerojatan broj ljudi nasjeo je na pretjerane mjere u koronakrizi, računajući i poduzetnike. Nenamjerna posljedica bio je Ricardo-Barro efekt. Naime, kad vlada pokuša potaknuti gospodarstvo povećanjem državne potrošnje iz duga, potražnja ostaje nepromijenjena jer javnost povećava svoju štednju kako bi platila veći očekivani budući porez. Za otplatu tog duga.
A to se dogodilo na početku koronakrize: stanovništvo je masovno povećavalo svoje štedne račune za “crne dane” koje je narod predosjetio. A narod ima neki osjećaj (sensum) i zna što je dobro za njega. Taj je novac za crne dane bio i razlog odgode recesije.
U uvjetima geopolitičkog resetiranja koje će potrajati, neočekivane posljedice koje Ferguson spominje nazvao bih direktnije: nepromišljene posljedice.
