Nedavno smo pokazali koliko je važan pokazatelj ROE, odnosno povrat na kapital ili glavnicu. Proširit ćemo nazivnik: nećemo samo uspoređivati dobit s glavnicom (vlastitim izvorima financiranja), već ćemo uključiti i obveze ili dugove (tuđe izvore financiranja). Tako ćemo pokriti sve stavke iz pasive, koja je jednaka aktivi (bilanca ili balans). A ona je, zapravo, imovina (assets). Zato ćemo danas objasniti što je ROA ili povrat na imovinu, a prema skraćenici, return on assets.
ŠTO JE ROA I KAKO SE RAČUNA
ROA se uobičajeno računa kao omjer neto dobiti i ukupne imovine (aktive):
ROA = Neto dobit / Imovina
Kao i kod ROE, neki uzimaju prosjek dvaju razdoblja za aktivu, neki pak početak ili kraj razdoblja.
Nadalje, neki analitičari dodaju dobiti, koja pripada vlasnicima kapitala, i kamate, koji pripadaju vlasnicima duga (to su najčešće banke ili imatelji obveznica). Žele usporediti koliko povrata nosi korištenje imovine svih onih koji su pružili izvore financiranja, bez obzira jesu li izvori vlastiti ili tuđi. Dio analitičara tako računa ROA kao omjer operativne dobiti EBIT u odnosu na aktivu (dodaju porez), odnosno čak i EBITDA, ako je amortizacijska shema nedovoljna za održavanje razine imovine, tj. kad odstupa (tzv. maintenance CAPEX).
Investopedia ističe da je učinkovitost jako važna komponenta poslovanja. “Usporedba dobiti s prihodom je korisno mjerilo poslovanja, no njihova usporedba s resursima poduzeća koji se koriste u zaradi pokazuje koliko je postojanje poduzeća održivo.” American Bankruptcy Institute kaže da je ROA jedan od najslabije shvaćenih pokazatelja. Naglašavaju kako usporedba neto dobiti umjesto bruto vrijednosti neopravdano razlikuje povrat na imovinu između dva poduzeća s jednakom imovinskom, a različitom kapitalnom strukturom. S tom se kritikom mogu složiti.
KOLIKI ROA JE ZADOVOLJAVAJUĆI?
Zato će zaduženija poduzeća imati puno veći ROE od ROA. Drukčije rečeno, ako su ROE i ROA isti, poduzeće nema nikakvih dugova ili obveza. Stoga je preporučljivo koristiti, odnosno optimizirati dug do neke teorijske razine, pri kojoj se ostvaruje najveća vrijednost poduzeća.
Investopedia kaže da bi ROA od 5 % bila zadovoljavajuća. Ako smo rekli da bi ROE od 15 % bio dobar, onda iz DuPont analize možemo izvesti, uzevši pritom idealni koeficijent zaduženosti od ⅔:
ROE=ROA x A/E, uz D+E=A ili 100 %
ako uzmemo u obzir zaduženost od ⅔+⅓=1:
A/E=1/(⅓)=3
Iz ovog slijedi da je dobra ROA = 15 %/3, odnosno 5 %.
SVA IMOVINA JE TROŠAK
Ovo je naravno pravilo palca, to su vrlo grube aproksimacije. Važno je da se korištenje imovine više isplati od troška posjedovanja te i takve vrste imovine. Inače, sva imovina jest trošak. Odnosno, u nekom trenutku će imovina iz bilance završiti u računu dobiti i gubitka.
ROA se uspoređuje najbolje kroz vrijeme u samom poduzeću ili unutar industrije, između sličnih poduzeća. Poduzeća koja pružaju, primjerice, usluge čišćenja i koriste malo imovine za generiranje prihoda, obično će imati viši ROA u odnosu na ona koja se bave, primjerice, izgradnjom nekretnina.
No, sjetite se da inflacija kvari sve, pa i interpretaciju financijskih pokazatelja. Zato valja biti na oprezu.
***
Ovaj članak je dio niza Abeceda poslovnih financija.
