Prisjetite se posljednje emisije Plodova zemlje koje ste pogledali. Plaćam pivo onome koji pronađe jednu u kojoj se ne spominju subvencije ili poticaji. No, jesu li oni zbilja tako neophodni kako se priča?
SUBVENCIJE VODE SUBOPTIMALNOM STANJU
Zanimljiv članak objavljen je nedavno na jednom našem portalu na temu “više subvencija, više eko-površina, pad proizvodnje”. U emisiji uživo u listopadu na N1 rekao sam kako subvencije često dovode do suboptimalnih stanja. U prijevodu, što više lako zapaljivog novca, to će rezultat takvog polijevanja biti čisti kreč, vapno, spaljena zemlja bez ili slabog uroda. Maksima “subvencije ili poticaji nisu moj novac” često znači da se njime loše gospodari.
EKO-PROIZVODNJA NA SUBVENCIONIRANI BALKANOIDNI POGON
Površine pod eko-uzgojem zapanjujuće bujaju, a proizvodnja stagnira. Pitanje je: tko profitira od toga? Ispada kako se prijavljuju površine za organski uzgoj hrane za koje se dobivaju unosne subvencije/poticaji. Iako često mediji u Hrvatskoj ekonomiju promatraju kao igru nulte sume (kad netko dobiva, sigurno netko gubi), što je trešmarksistički pogled na svijet, moglo bi im se dati za pravo u ovom slučaju. Ovdje je na djelu prava balkanoidna igra.
Raspitao sam se kod poznanika koji su u ovom biznisu, koji kažu da je tzv. eko-proizvodnja često velika prijevara. Naravno da ne možemo sve proglasiti lažnim tržišnim igračima, to bi bila nepravda. Nažalost, stigmu će poprimiti svi, pogotovo oni koji se trude. Isti ti poznanici mi kažu da bi redovne kontrole toga kako se troše subvencije ispravile stvar. Da se vratim na nultu-sumu, ovdje gube porezni obveznici koji plaćaju kako bi se sve manje proizvodilo.
VRIJEDNOST PROIZVODNJE HRANE U HRVATSKOJ
Prema podacima FAO, vrijednost svjetske proizvodnje hrane mjerene u dolarima, unutar 2012.-2016. kretala se od oko 4300 milijardi dolara do 4800 milijardi dolara. Od vodećih deset zemalja svijeta samo Kina, Brazila i Indonezija bilježe porast. Ostale poput SAD-a, Rusije, Indije, Turske, Japana, Francuske, Njemačke imaju pad vrijednosti. Treba ipak reći da na vrijednost svjetske proizvodnje drastično utječe vrijednost Venezuele u 2016., koju treba uzeti s rezervom. Tamo su vrijednosti sljedeće u nizu po godinama: 28,80; 33,14; 50,15; 98,88; 763,74 milijardi dolara.
Ipak, zanimljivo je usporediti Hrvatsku koja ima padajući niz od ukupno pola milijarde dolara. Po godinama 2012.-2016 to iznosi ovako: 2,52; 2,64; 2,22; 1,87; 1,99 milijardi dolara.
Drukčiji su trendovi u Hrvatskoj kod obradivih površina pod organskim usjevom, koji naravno rastu mjereno u tisućama hektara, također prema podacima FAO-a. U razdoblju površina pod organskim usjevom raste s 32 tisuće na 94 tisuće hektara. Ako znamo da je površina Hrvatske 56.594 km², u usporedbi s podatkom iz 2016., predstavlja pomak u udjelu ukupne površine Hrvatske s početnih 0,56% (316 km2) na 1,65%.
Ne može se čitavih novih 620 km2 prispodobiti ukupnom manjku od pola milijarde u vrijednosti proizvodnje, no ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u istom razdoblju raste u Hrvatskoj s 1,331 milijuna hektara na 1,544 milijuna hektara. Podatak je o organskoj obradivoj površini je zanimljiviji kad se zna da obradiva zemlja (arable land) i zemlja pod usjevima (cropland) padaju u ukupnoj površini.
PLAĆA U MOJ DŽEP ILI U SUBVENCIJE?
Vratit ću se na svoj zadnji članak na temu bruto-plaća. U Hrvatskoj će se dogoditi promjena ekonomskog mentaliteta, po mojem dubokom uvjerenju, samo ako se počnu isplaćivati bruto plaće. Onda ćemo se pitati gdje ide moj novac? Pa ne valjda u subvencije.
