Više od igre: zašto se osniva nogometna Super liga?

Super liga

Ideja nije nova. Još je 2009. Florentino Perez, dugogodišnji predsjednik Real Madrida, ustvrdio: “Trebamo se složiti oko nove europske Super lige, koja bi jamčila da najbolji uvijek igraju protiv najboljih, nešto što se ne događa u Ligi prvaka.” Ova izjava Pereza ne čudi, jer je te godine kupljen Kaka, Benzema i Cristiano Ronaldo. Madrižani su bili bez četvrtfinala Lige prvaka još od 2005. pa sve do 2011., kad su se napokon vratili u odabrano društvo. Super liga je bila tema i 2016., kad su engleski klubovi pregovarali s predstavnicima američkog investitora, Stephena Rossa. Što se, u međuvremenu, promijenilo?

SUPER LIGA: NOVO RUHO STARE IDEJE

Dvanaest osnivača: Arsenal, Atletico Madrid, Barcelona, Chelsea, Inter, Juventus, Liverpool, Milan, Manchester City, Manchester United, Real Madrid i Tottenham, ne želi samo više. Oni žele redovitost prihoda, koju im zatvorena liga može pružiti. Pandemija je samo ubrzala procese koji su se već događali. Protivnici ideje bit će protiv ekskluziviteta ove lige, no poslovna je logika jasna. Uostalom, u 21. stoljeću imali smo samo 18 nastupa klubova izvan liga Petice u četvrtfinalu Lige prvaka. To su Porto (5), Benfica (3), Ajax (2), Galatasaray (2), PSV (2), APOEL (1), CSKA Moskva (1), Panathinaikos (1) i Šahtjor (1).

Osnivači ističu: “Pandemija je pokazala da je potrebna strateška vizija i održivi komercijalni pristup kako bi se povećala vrijednost i podrška čitavoj europskoj nogometnoj piramidi. U proteklim mjesecima je održan intenzivni dijalog s nogometnim dionicima vezano uz budući format europskih natjecanja. Klubovi osnivači vjeruju da rješenja koja su uslijedila nakon tih razgovora ne rješavaju temeljne probleme, uključujući potrebu utakmica veće kvalitete te dodatne financijske resurse za cjelokupnu nogometnu piramidu.” U prijevodu: elitni klubovi ne žele ispadati u osmini finala, već osiguravati više novca i to svake sezone. A onaj tko je trebao riješiti temeljni problem bila je UEFA, koja nije pokazala razumijevanje, a možda ni agilnost u kriznom razdoblju.

VEĆ JE OSIGURANO FINANCIRANJE

Nije ovo mahanje praznim riječima. Pothvat ima osigurano financiranje od strane najpoznatije svjetske banke. JP Morgan Chase je navodno osigurao čak 4 milijarde eura, koje bi pomogle klubovima u inicijalnom razdoblju. Razvoj događaja nije potpuno neočekivan za promatrače. Čeferin se doduše osjeća izdanim, jer je Juventusov Agnelli, kum Čeferinove kćeri, još do prije mjesec dana hvalio tzv. švicarski model, posuđen sa šahovskih turnira. UEFA je planirala mijenjati format Lige prvaka, no kao što smo ranije naveli, too little, too late. Klubovi smatraju kako je krovna organizacija bila nedovoljno agilna, a pandemija sigurno nije pomogla smanjiti rizike za ulagače. Dok mnogi klubove zovu licemjernima, podsjetimo da je najjače natjecanje već bilo preimenovano iz Kupa prvaka u Ligu prvaka. Otežalo se ispadanje najsnažnijima uvođenjem natjecanja po skupinama. Sada klubovi samo žele maksimizirati povrat na uloženo i osnažiti svoje brendove. Možemo li im zaista zamjeriti na tome, kao privatnim organizacijama?

Da je u igri puno više novca, potvrđuju brojni izvori. New York Times ističe: “Prema njihovim procjenama, svaki član osnivač pretpostavlja primiti oko 400 milijuna dolara samo kako bi zasnovao siguran financijski temelj, što je četiri puta više no što je Bayern München zaradio osvajanjem Lige prvaka prošle godine.” Je li UEFA zaista bila nesposobna osigurati više, ili je zadržavala prevelik dio kolača, teško je reći. Ono što znamo jest da su klubovi različito reagirali ovisno o svom trenutnom financijskom položaju.

Super liga
Izvor: vlastita obrada prema Statista, Deloitte, Yahoo Finance i korporativne stranice klubova.

STAVOVE DIKTIRA FINANCIJSKI POLOŽAJ

Pitat ćete se, zašto onda Super liga nije pozvala i Bayern i PSG da im se pridruže? Nešto više nam govori priopćenje koje je potpisao Karl-Heinz Rummenigge. U njemu ističe svoju podršku reformi Lige prvaka od strane UEFA-e. Bayern je jedan od rijetkih velikana koji je čitavo vrijeme poslovao vrlo razborito, pažljivo upravljajući troškovima. To se vidi i iz gornjeg grafikona, jer su i u kriznoj 2020. imali određenu neto dobit. Barcelona je, s druge strane, u jako velikim dugovima. Bez značajnije financijske injekcije, a uz loša ulaganja zadnjih godina, prijeti im rasprodaja i strmoglav pad. Njihova je neto marža i u 2019. bila ispod prihvatljivog prinosa na vlasnički kapital.

Nadalje, dvadeset svjetskih nogometnih klubova s najvećim prihodima zajedno je ostvarilo prihode od 8,2 milijarde eura, što je 12% manje u odnosu na prethodnu sezonu (9,3 milijarde eura). A što s PSG-om? U slučaju Parižana, moglo bi se dogoditi da sadašnje polufinale Lige prvaka uopće ne bude održano. Preostala tri sudionika, Real Madrid, Chelsea i Manchester City su klubovi osnivači Super Lige. PSG je odbio sudjelovati, i sad bi mogao podići kantu za zelenim stolom. Super liga vjerojatno nije ni kontaktirala ostale francuske klubove, a Borussia Dortmund se drži s Bayernom po ovom pitanju. Njemački klubovi su specifični po vlasničkoj strukturi, među kojima je RB Leipzig rijetka iznimka. Zato su, u pravilu, imali znatno stabilnije financijske rezultate.

JE LI SVE SAMO BLEFIRANJE?

Postoji mogućnost i da su dvanaestorica samo blefirali i da žele više novca. Jesu li blefirali, teško je reći, no sigurno je da žele više novca! Da misle sasvim ozbiljno, govori nekoliko faktora:

  1. Očita razlika između novca kojeg bi mogli zaraditi i onog kojeg trenutno dobivaju;
  2. Otežano poslovanje nekih klubova iz redova osnivača;
  3. Angažman najpoznatije svjetske banke;
  4. Kairos na koji je utjecala pandemija i pregovori oko novog formata Lige prvaka.

Nije isključeno da ih UEFA uspije odobrovoljiti značajno poboljšanim financijskim paketom. To je mrkva koju dvanaestorka očekuje. Bilo je govora i o batini. Sankcije igračima koji igraju u ovim klubovima ozbiljna su najava, no tad bi se UEFA suočila s kritikama nacionalnih saveza. Otvara se pitanje i igračkog tretmana. Tjeralo bi ih se da biraju između lojalnosti poslodavcu ili krovnoj organizaciji, ili kako mi ekonomisti kažemo, regulatoru. Posebno je to osjetljivo pitanje prije Eura.

Jedno je sigurno, ništa neće ostati posve isto. Klubovi će tražiti, i naći načina da se približe lukrativnim tržištima poput onih azijskih. Bilo po lokaciji, ili terminu igranja. Tradicionalna TV prava će sve više uzmicati pred tiktokizacijom. A američke pouke iz sportskih natjecanja će se sve više primjenjivati i u Europi. Na koncu, nije isključeno ni da sama UEFA ne potraži način da se napravi nešto slično što je Liberty Media napravila s Formulom 1: ponudi svoje streaming usluge. To bi, s druge strane, mogla učiniti i Super liga. No, o tom nekom drugom prilikom.

Dotad, preporučujem da, ako niste, provjerite zašto su zakonitosti iz financijskog vrednovanja itekako povezane s nogometom.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: