Druga ovogodišnja tjedna čitanka donosi izvještaje o rekordnoj stopi inflacije u Eurozoni otkako Eurostat vodi podatke. Tu je i poplava novih zaduženja na američkom tržištu obveznica, koji love zadnji vlak prije dizanja kamatnih stopa. Pojašnjavam i što je dobna tranzicija te zašto je važna za hrvatske poduzetnike. Na koncu, osvrnuo sam se na fenomene zelene transformacije i rasta cijena energenata, te koliko ulogu u svemu tome ima politika.
Petak, 14.1.
POPLAVA ZADUŽENJA DOK DUG NE POSKUPI
I inače je siječanj mjesec kad se najveće banke na Wall Streetu pojačano zadužuju. No, kako je FED najavio podizanje kamatnih stopa u ovoj godini, onda je ova pojava još jače izražena.
Naime, lovi se jeftini dug, prije nego kamatne stope porastu i cijene duga budu više. Očekivano, viša cijena duga trebala bi se preliti i na druga velika tržišta. Već sam najavio da se doba jeftinog duga u nas bliži kraju: ako znate da trebate dodatna likvidna sredstva, vrijeme da se zadužite je sada.
Četvrtak, 13.1.
INFLACIJA NAJVIŠA OTKAD EUROSTAT PRATI PODATKE
U Europskoj uniji u prošlom mjesecu zabilježena je najviša godišnja stopa inflacije otkako su dostupni podaci. Odnosno, od kraja 1996. godine ili posljednjih četvrt stoljeća. Zemlje u kojima je inflacija bila najviša su baltičke zemlje (poglavito Estonija i Litva), a najnižu su mjerili Malta i Portugal. Možda je to povezano sa strukturom rasta cijena.
Naime, uvjerljivo su najviše rasle cijene energije: čak 26% u odnosu na prosinac 2020. Vjerojatno toplije zemlje imaju manji udio cijena energije u ukupnoj potrošačkoj košarici te shodno tome je utjecaj rasta cijena energije bio manji.
Za poduzetnike, to znači da će postojeći radnici možda željeti usklađenje primanja s rastom cijena, ali i da će novi radnici možda unaprijed željeti ugovoriti redovito usklađivanje plaća s povećanjem troškova života.
Srijeda, 12.1.
VELIKA DOBNA TRANZICIJA
Kad su usred turističke sezone u srpnju 2021. izašle najave o prognozama rasta hrvatskog BDP-a, velik dio javnosti nije očekivao ovakav gospodarski uzlet. Sad se može reći da su stvoreni savršeni uvjeti za prodaju obiteljskih tvrtki, i malih poduzeća općenito. Nisu za to zaslužne samo niske kamatne stope ili dobre buduće prognoze rasta. Događa se dobna tranzicija: poduzetnici koji su otvarali poduzeća od kraja rata naovamo sad su najčešće pred mirovinom.
Opcija “umrijeti za radnim stolom” je najgora po poduzeće, njegove radnike i eventualne nasljednike. Njome sav kapital i odluke kod osobe vlasnika ili direktora idu u grob. Saznajte koje su tri mogućnosti o kojima svaki poduzetnik iznad pedesete mora odlučiti kako bi poduzeće nastavilo poslovati!
Utorak, 11.1.
ŠTO POKREĆE ZELENE INVESTICIJE?
Odgovor ukratko je: politika. CFA Institute donosi razloge zašto sve nije tako zeleno kod zelenih investicija, kao i koje su prepreke njihovom bržem širenju: nedostupnost rijetkih metala, velike potrebne površine, oscilacije u opskrbi energijom, manja energetska gustoća baterija u transportu i slično.
Velika zelena transformacija bi, u početku, mogla dovesti do otvaranja novih rudnika. Tu je i problem greenflacije: rasta troškova i cijena koje prati prebacivanje na druge oblike energije. Od investitora se uvijek traži trijeznost i razboritost: sagledavanje cijele slike i svih mogućih posljedica. Svakako je vrijeme da maknemo ugljen iz naših postrojenja.
Pitanje je samo: ima li politika pravo odabrati pobjednika? I zna li ga uopće odabrati?
Ponedjeljak, 10.1.
ENERGETSKO SIROMAŠTVO I NUKLEARNA ENERGIJA
Hrvatskoj je javnosti malo poznato kako Njemačka planira zatvoriti svoju posljednju nuklearku već ove godine. Kako prenosi DW, “Europska komisija želi označiti prirodni plin i nuklearnu energiju kao dobru za klimu, i uključiti investicije u obje vrste energije na svoju dugoočekivanu taksonomiju: zeleni sustav oznaka za investicije u sektor energetike”.
Premda su donedavno Nijemci podržavali zatvaranje nuklearki, nakon značajnog porasta cijena energije, polovica ispitanika u nedavnom istraživanju ne bi imala ništa protiv da se ono prolongira. Već sam govorio o fenomenu greenflacije: znatnog porasta cijena energije zbog troška prelaska na druge vrste energije koje se smatraju održivijima.
Te vrste energije zahtijevaju ulaganja koja su nerijetko izuzetno kapitalno intenzivna, a projekcije povrata na takva ulaganja nerijetko ovise i o visini kamatnih stopa u promatranom razdoblju. Primjerice, ako ste danas zadovoljni stopom povrata od 3% (premda to nikad ne bih preporučio!), a sutra samo stopa inflacije bude 3%, očito ste se preračunali.
Ne moram niti spominjati kako su na rast cijena energije naročito osjetljive najsiromašnije skupine građana. Lako je donositi odluke o prelasku na druge energente kad to plaća netko drugi, a nalazite se na toplom. Treba ih opravdati i pred umirovljenicima, stanovnicima slabije razvijenih krajeva, mladim obiteljima…
Prvi na listi za odstrel su, kao i obično, poduzetnici. Pitajte zagrebačke poduzetnike koliko im je porasla cijena plina već početkom zime. Ipak, ove situacije nas ne smiju zateći. Moramo kalkulirati s mogućim povišenjem cijena već sada: biti spreman, to je sve!
***
Propustili ste neku od prethodnih tjednih čitanki? Pronađite sve brojeve ovdje.
