Počela je i kalendarska jesen. U nju ulazimo s tržišno represivnim ograničavanjem cijena, rastom kredita poduzećima te daljnjim povećavanjem FED-ova kamatnjaka. Kako potonje prati jačanje dolara, sve je značajniji valutni rizik za one koji su osjetljivi na promjene tečaja u poslovanju. U ovoj čitanci provjerite jesmo li spremniji na scenarij iz 2008., kakav je utjecaj inflacije na financijske izvještaje te zašto će ona ostati produljena. Čitajte i zašto trebamo učiti iz vlastitih grešaka vezanih uz valutni rizik te zašto političari posežu za (neučinkovitim) ograničavanjem cijena.
Petak, 23.9.
RAST KREDITA PODUZEĆIMA: ČEKA LI NAS SCENARIJ IZ 2008.?
U Hrvatskoj je proizvođačka inflacija već dulje vrijeme u dvoznamenkastom području, što je povećalo operativne troškove poslovanja. Zahtjevi za financiranjem tih povećanih troškova dolaze i u bilance banaka: rastu krediti poduzećima. U srpnju ove godine su porasli 7,1 % u odnosu na lanjski srpanj.
Kamatne stope još uvijek su na niskim razinama, jer se podizanje kamatnih stopa koje provode središnje banke nije prelilo na Hrvatsku. Ulaskom u eurozonu oslobodit će se i dio rezervi koje su banke regulatorno morale čuvati. To će dovesti do djelomičnog poništavanja učinaka od podizanja kamatnih stopa koju provode središnje banke. Snažan oporavak kreditiranja može se pripisati i rastu operativnih troškova.
No, financijske institucije koje dobro upravljaju kreditnim rizikom te imaju stalan trend pada udjela neprihodujućih kredita ne žele odobravati kredite tek tako, smilovanja radi.
Vidimo da troškovi rastu, ali rastu i prihodi poslovnih subjekata. Dio kompanija i dalje investira, a hrvatski poduzetnici su u 2021. poslovali najbolje u zadnja dva desetljeća. To je, isto tako, važan razlog rasta kredita korporativnom sektoru. Sve to daje opravdanu nadu da ćemo moguću buduću recesiju dočekati spremnije nego onu iz 2008., koju pamtimo kao Veliku financijsku krizu.
Četvrtak, 22.9.
UTJECAJ INFLACIJE NA FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE
U Hrvatskoj je proizvođačka inflacija već dulje vrijeme u dvoznamenkastom području, a međugodišnja stopa prelazila je i preko 30 posto. To je dovelo nemali broj poduzetnika u situaciju da mora financirati povećane operativne troškove: od zahtjeva za povećanim plaćama, povećanih troškova prijevoza, koji naravno dolaze od jako uvećanih troškova energije do povećanih troškova materijala.
Inflacija se razbuktala i prelila, pa sada nije jednostavno vratiti “duh u bocu”. No, kakav će biti utjecaj inflacije na financijske izvještaje za 2022.? Kako ćemo ih moći prepoznati, i hoće li financijski izvještaji zbog inflacije biti manje vjerodostojni? Saznajte u mom ovotjednom specijalu.
Srijeda, 21.9.
PAD STOPE INFLACIJE NE ZNAČI PAD RAZINE CIJENA
Česta zabluda u javnosti jest da, ako padne stopa inflacije, da će ujedno pasti i cijene. Zapravo, pad stope inflacije znači samo usporavanje stope rasta cijena.
Tako fiktivni proizvod čija je cijena na godišnjoj razini rasla sa 100 na 115 kuna, usporavanjem stope inflacije s 15 na 9 posto neće imati rast cijene na 132,25 kuna iduće godine, nego na 125 kuna. Inflacija bi usporila, ali bi cijene i dalje rasle. Cijene su puno sporije rasle u prošlom desetljeću, po stopama koje su bile daleko niže ili smo čak imali deflaciju. Zato je ova situacija neobična i proizvođačima i kupcima.
Nadalje, ako neke cijene proizvodnje narastu danas, proizvođač možda može prodati zalihe proizvedene prije rasta inflacije po “starim” cijenama. No, kad se zalihe isprazne, morat će nakon 1, 2 ili 6 mjeseci prodavati po višim cijenama da bi ostao profitabilan.
Zato će neke cijene nastaviti rasti čak i ako se, primjerice, cijene energenata dugoročno stabiliziraju (što nije vjerojatan scenarij, vjerojatno nas čeka još volatilnosti). To je nedavno pojasnio i Ivan Dražetić, senior dealer iz investicijske kuće InterCapital. U intervjuu za Bloomberg Adria rekao je:
“Ne očekujem da će stope inflacije početi drastično padati jako brzo. Ono što smo vidjeli u nekoliko posljednjih mjeseci je da bazna inflacija polako ubrzava, a da inflacija koja dolazi od energije i hrane lagano usporava. Imate dvije silnice koju tu stopu inflacije drže na stabilnoj razini.”
Dražetić je dodao kako će u narednom razdoblju “doprinos općoj stopi inflacije koji dolazi od hrane i energije zbog visokog baznog efekta padati. Međutim, očekuje kako će više cijene energije i hrane proizvođači lagano prebacivati na kupce, tako da će temeljna inflacija ostati povišena”.
Utorak, 20.9.
VALUTNI RIZIK I ODLUKE FED-A
Kako kaže AP, “indeks raspoloženja potrošača Sveučilišta u Michiganu pokazao je blagi napredak početkom rujna, no ostaje prigušen, nakon što je u lipnju dosegao rekordno nisku razinu.”
U prijevodu, čeka se ovotjedni sastanak FED-a, i to ne samo odluka o povećanju temeljne kamatne stope, nego i važnije – FED-ove projekcije kretanja u budućnosti. Tako ćemo vidjeti do koje razine Jerome Powell i drugovi smatraju da bi kamatne stope mogle ići. Reći će nam i što je s najavljenim povlačenjem likvidnosti iz sustava (što je marginalizirano u javnosti), kolika će biti inflacija, nezaposlenost, recesija itd. Većina analitičara smatra da će FED podići kamatne stope za 0,75 postotnih bodova. Tržišta čekaju ovaj potez.
Podizanje temeljne kamatne stope naravno vodi u daljnje jačanje dolara. To je vezano i uz privlačenje kapitala u SAD. Ova odluka osobito utječe na tržišta u razvoju ili nastajanju (emerging markets). Zemlje koje su relativno zaduženije, a imaju dug denominiran u dolarima, imaju veće probleme. Jak dolar poskupljuje naftu.
Nadalje, robama poput žitarica također se trguje u dolarima. U zemljama poput Kanade, Australije i Novog Zelanda, koje izvoze naftu i druge prirodne resurse, nacionalne valute koreliraju s tržištima nafte i metala. Valute Š vicarske i Japana, s druge strane, reagiraju obrnuto proporcionalno. Analogija oko prezaduženih zemalja vrijedi i za poduzeća. Kamatne stope će rasti, pa rizik od smanjenja dobiti u budućim godinama nije zanemariv. Na vrijeme treba reagirati i restrukturirati dug, ako je to potrebno.
Nemojte propustiti ograničiti valutni rizik, pogotovo ako niste trgovac valutama. Takav “briljantan potez” gdje je hrvatska administracija propustila ograničiti valutni rizik rezultirao je gorkom pilulom s brodogradnjom početkom 2000-tih.
Tko je to platio? Pa naravno, hrvatski porezni obveznici…
Ponedjeljak, 19.9.
OGRANIČAVANJE CIJENA I NESTAŠICE
Je li ograničavanje cijena čarobni štapić? Koliko god političari imali fetiš na ograničavanje cijena, ovo pitanje daje negativan odgovor već na prvoj godini studija ekonomije. Već sam spominjao da inflacija posustaje nekoliko mjeseci, kao i da hrana nekoliko mjeseci na svjetskoj razini pada. Dobar komentar na Ekonomskom labu ističe kako političari vole kratkoročne pobjede. Provjerite kako ograničavanje cijena može voditi u nestašice i zašto političari iskorištavaju pad cijena kako bi održali iluziju da nešto čine.
***
Propustili ste neku od prethodnih tjednih čitanki? Pronađite sve brojeve ovdje.
