U iščekivanju…

Mnogi eksperti kažu da se ekonomska znanost temelji na očekivanjima. Više nije dovoljno analizirati zakonitosti ponude i potražnje, već se i baviti bihevioralnom komponentom. Sve više se citiraju autoriteti, analizira govor tijela i glasa itd.

U redu, dosta o tome. To je bio povod za analizu mogućih daljnjih događaja, tzv. odmotavanja (engl. “unravelling”) društvene matrice. Prije svega u našem malom svemiru zvanog Hrvatska.

Nije slučajnost, zar ne: godišnjica pogibije najpoznatijeg hrvatskog emigranta Brune Bušića, godišnjica otkrivanja spomenika banu Jelačiću, presude Sanaderu, Gotovini i Markaču, sve na isti datum -  16.11.2012.? Sve uoči godišnjice pada Vukovara i Š kabrnje.

Nisam ljubitelj numerologije. Moj komentar ide u smjeru da je previše emocijama nabijenih događaja, dok hrvatska delegacija ide na put u Katar, nakon zelenog američkog svjetla za ulazak arapskog kapitala u Hrvatsku (LNG Terminal na Krku) i nakon eliminacije Hrvatske iz ruskog projekta Južni tok.

Kao šlag na tortu moguć epilog je da ćemo do kraja studenoga svjedočiti velikom izljevu nezadovoljstva smanjenjem (rebalansom) proračuna, pogotovo u masi plaća za javni sektor te najavljenom uvođenju poreza na nekretnine, što će dovesti do većeg pada cijena nekretnina i dodatnim padom BDP-a.

Uzgred, u potpunosti se slažem s analizom HNB-a vezano na tzv. odljev kapitala iz banaka u Hrvatskoj u inozemstvo za razliku od BIS-ove analize (op. BIS je engleska kratica, hrvatski prijevod je “Banka za međunarodna poravnjanja u Baselu”). HNB ispravno utvrđuje da uopće ne možemo govoriti o odljevu kapitala kako ga pokušavaju predstaviti BIS i hrvatski pisani i elektronički mediji.

Dakle, u iščekivanju Godota da se pokrene polumrtva hrvatska ekonomija naša je delagacija otišla po novce u inozemstvo, nakon što su Amerikanci kimnuli glavom, progonoziram da će:

• hrvatska javnost teško prihvatiti potvrđene dugotrajne presude u Haagu, koje će se godinama kasnije izvlačiti na štetu Hrvatske i njenih državljana te će u tom lošem emotivnom stanju, podebljano s prisjećanjima na stradanja iz 1991., proći rebalansirani proračun koji će jače zahvatiti javni sektor (materijalni troškovi i troškovi plaća)
• očekuje se veći ulazak stranog kapitala u projekte poput LNG Terminala, Luke Rijeka i Vukovar itd. Iznos je teško procijeniti ako ne poznajete dubinu materije. Osobno smatram da se radi o nekoliko desetaka milijardi dolara
• pad cijena nekretnina uslijed pogoršanja općeg stanja ekonomije u 2013. do čak 10%
• inflatorni pritisci nastojat će se riješiti daljnjim povlačenjem kuna iz optjecaja (vidjeti kritiku HNB-ovog rada od strane g. Ratka Boškovića u Jutarnjem listu od 27.10.2012.)

Na svjetskoj razini, u slučaju da je EUR/USD probije granicu od 1,25 do kraja studenoga, očekujem testiranje 1,19 do 31.03.2012. Izgledi za takvo što nisu bez osnove.

Obamina administracija dogovorit će se oko problema fiskalne litice. Tu Amerikanci imaju dva izbora: tiskati ili još više tiskati. Kako bi se ukidanjem poreznih olakšica vrlo vjerojatno okljaštrila američka ekonomija u kratkom roku, mora se ići na daljnje produbljivanje fiskalnog deficita.

Profesor Keynes ima jednu izreku za to koju ja često ponavljam i “vrtim” na ovim stranicama. Stručno se to zove monetizacija duga, a svi znamo kako se to narodski kaže.

Tako će Ben Bernanke umjesto 40 milijardi mjesečno “spaliti” vjerojatno od 1.1.2013. koju milijardu više. Za EUR/USD to jest bitan podatak, no ništa novo na Zapadu ako kažemo da i Eurozoni ne cvjetaju ruže. Ponavljam, ako do kraja studenoga 2012. EUR/SUD probije 1,25, idemo opet po 1,19 do 31.03.2013.

Usput, nadam se da sam u krivu za mnoge stvari, pogotovo za one emotivne koje nas čekaju u petak.