Važnost čitanja i knjižnica

Važnost čitanja

Kod teksta koji spominje važnost čitanja uvijek postoji rizik da implicira kreposno signaliziranje kako autor jako puno čita, što u drugom koraku implicira da ima veliko znanje.

ŠTO NAM KAŽU SOWELL I TALEB

Znam za izreke Thomasa Sowella i Nasima Nicholasa Taleba o “educiranim idiotima” (Sowell), odnosno “intelektualcima, a ipak idiotima” (Taleb). Talebova kratica IYI (od Intellectual yet idiot) odnosi se na ljude koji nam govore pet stvari (po Talebu):

  1. što da radimo,
  2. što da jedemo,
  3. kako da govorimo,
  4. kako da mislimo i
  5. za koga da glasamo.

Rizik je još veći nakon Taleba, a dodatno uskače i Sowell: “Glupi ljudi mogu uzrokovati probleme, ali obično su potrebni briljantni ljudi da naprave pravu katastrofu.” Problem, kako ga shvaćam, obično dolazi od nadmenosti i smatranja kako znamo bolje od drugih. Dobar materijalni status obično ne samo da podržava takvo uvjerenje, već ga i produbljuje. Često čujemo kako valja biti ponizan. No, poniznost ne dolazi olako, samo od sebe. Poniznost dolazi od poniženja. Treba dopustiti da se bude ponižen, što je naravno jako teško, pogotovo ako si (navodno) stručnjak.

VAŽNOST ČITANJA DOLAZI S RUTINOM

Mislim da je lijek, osim provjeravanja podataka i prethodnih spoznaja, uzimanje vremena za kratko dnevno čitanje i razmatranje pročitanog. Više puta sam na blogu pisao o važnosti te rutine: odvojiti svakodnevno vrijeme. I sam se borim sa svladavanjem te dobre navike. Česta je samoisprika “nemam vremena”, no ispravnije je reći “nemam vremena za točno tu stvar”, jer smo imali istih 24 sata u danu kao i drugi. Svi su dani jednakog trajanja. Imali smo, bolje je reći, vremena za druge stvari, za koje smo “glasali” korištenjem tog ograničenog resursa.

O tome koliko čitamo u Hrvatskoj, tko radi u knjižnicama i dosadnim statistikama, stižu najnoviji podaci sa stranice DZS-a. Imamo preko 1700 knjižnica u Hrvatskoj, od čega je većina u osnovnim i srednjim školama. Ukupno korisnika knjižnica ima nešto manje od 700.000, a ako uzmemo u obzir samo narodne knjižnice, vidi se dominacija ženskog čitanja. Od ukupno 451.973 članova, čak 288.508 ili 63,8 % su žene. Da članstvo u knjižnici u nas ipak nije puko signaliziranje, pokazuje i podatak da je od navedenog broja članova narodnih knjižnica pretežna većina, ili 382.941, aktivnih. Narodne su knjižnice su prošle godine zabilježile preko 25 milijuna posjeta, ili preko 50 po članu. Četiri petine su virtualni posjeti, a jedna petina fizički.

Više o tome kolika je važnost čitanja najmlađima te kako se mijenjaju naše čitalačke navike, jednom skorom prilikom.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: