U nedavnom je nastupu guverner HNB-a Boris Vujčić istaknuo da u 2020. godini očekuje usporavanje gospodarskog rasta (nešto slično je još ranije izjavio i Velimir Š onje). Napomenuo je kako su svi prisutni rizici politički, barem što se EU i velikih svjetskih gospodarstava tiče. Izjavio je da su u središnjoj banci nešto optimističniji nego prije par mjeseci, odnosno da predviđaju stope rasta blizu tri posto. No, hoće li to zaista biti tako i zašto ne rastemo puno brže? Naime, dok druge zemlje Nove Europe bilježe više stope rasta, one nam odmiču, a dostiže nas – Srbija (4,3% u 2018.). Pokušat ću prikazati što nas usporava i kako možemo ubrzati, a vlasnicima i ulagačima prikazati alat za vrednovanje poduzeća, koji im može značajno pomoći u poslovanju.
PRITISCI NA RAST PRORAČUNA I SPORE REFORME
Postoje brojne silnice koje predstavljaju unutarnje političke rizike: koje mogu dodatno umanjiti realni rast. Kao prvo, nakon predsjedničkih, čekaju nas i parlamentarni izbori krajem 2020. godine. Poučeni štrajkom učitelja, možemo očekivati i druge interesne skupine da vrše pritisak u smjeru povećanja proračunskih izdataka. Takvi zahtjevi se mogu ostvariti ili povećanjem duga ili povećanjem poreza. Drugo, spori smo u provedbi reformi. Neke vrlo dobre inovacije i reforme, kao što je mogućnost online otvaranja poduzeća, kasne. Ministar Horvat je ovu mjeru krajem svibnja najavio za rujan, a na koncu je predstavljena u zadnjim danima studenog.
Treće, naše je fiskalno okruženje izrazito nestabilno. PDV je trebao biti smanjen, pa nije. Iznenada se uvela još jedna iznimka kod poreza na dohodak za mlade, čime se dodatno komplicira porezni sustav. Uvodi se i diskrecijsko pravilo kod prosuđivanja je li poslovni odnos paušalnog obrta i druge pravne osobe prikriveno zapošljavanje, čime se otvaraju vrata korupciji. Hoćete li ulagati u zemlju koja tako često mijenja poreze, i komplicira, umjesto da pojednostavljuje porezni sustav? Neovisno o tome jeste li mali poput obiteljskog biznisa, ili veliki poput autoindustrije, preferirat ćete stabilno i jednostavno fiskalno okruženje. Poslovanje je dovoljno kompleksno i bez da država dodatno zapapri.
NIZAK GOSPODARSKI RAST: ZAŠ TO NE RASTEMO BRŽE?
Vratimo se korak unatrag: zašto drugi rastu brže od nas? Naime, mi smo tek u drugom kvartalu 2019. uspjeli izjednačiti realni BDP iz pretkrizne 2008. Trebalo nam je čitavih jedanaest godina da se vratimo! Drugi su u tom razdoblju ostvarili značajnu prednost: Slovenija, Poljska, Austrija, Njemačka, Estonija… a neki su nas dostigli ili se značajno približili, poput Rumunjske ili Bugarske. Zamašnjak našeg gospodarstva su mala i srednja poduzeća, koja su i najveći generatori novog zapošljavanja.
No, kako potaknuti poduzetnike da pokrenu biznis, kad već u prvoj godini u nas morate imati 27.420 kuna u obliku poreza i doprinosa za direktora? A gdje su još režije, plaće, troškovi računovodstva, marketinga i drugi? Time stavljamo omču oko vrata onima koji su dovoljno hrabri da pokrenu posao. Ne želim pritom reći da našim vlastima nije osobito stalo u Hrvatskoj zadržati samostalne, neovisne ljude koji su sposobni preuzeti rizik i pokrenuti promjene. Prosudbu o tome prepuštam vama.
JE LI ČOKOLINO HRVATSKI STRATEŠ KI PROIZVOD?
Konačno, tu su i neefikasne institucije, poput pravosudnih, o čemu smo razgovarali i na prošlomjesečnom događaju pod nazivom Pogled s vrha. Stečajevi u Hrvatskoj još uvijek predugo traju, kao i sudski sporovi. U poduzetništvu je vrijeme novac, i nekoliko godina potraćenih na spor znači gubitke daleko veće od iznosa samog spora. No, drugi, kudikamo veći problem je što se država na tržištu javlja i kao sudac i kao igrač. Zamislite nogometnu utakmicu u kojoj sudac može zabijati golove i istovremeno prosuđivati o tome tko je počinio prekršaj i dodjeljivati crvene kartone. Protuprirodno, zar ne? U brojnim našim sektorima, od bankarskog do prehrambenog, još uvijek imamo poduzeća u manjem ili većinskom vlasništvu Republike Hrvatske. Kako to opravdati? Po čemu je, kako to kaže Andrej Grubišić, Čokolino hrvatski strateški proizvod?
VREDNOVANJE PODUZEĆA JE LAKŠ E S NOVIM ALATOM NA BON.HR
Mlada smo tržišna ekonomija. Kad izuzmemo ratno stanje, tek smo nešto više od dvadeset godina tržišna ekonomija. Vratimo se, stoga, na trenutak s makroekonomskih izazova na one mikroekonomske. Prve generacije poduzetnika (koje su to smjele biti!) sad se primiču velikim životnim odlukama. Š to učiniti sa svojim poslovanjem prije mirovine? Tri su moguća poteza u prijenosu poslovanja:
- Prepustiti svoje poslovanje potomcima, koji mogu biti više ili manje spremni za novu ulogu;
- Prepustiti svoje poslovanje profesionalnom menadžmentu, pri čemu je važno znati kolika je vrijednost koja im se prepušta te redovito kontrolirati kretanje pokazatelja koji prikazuju uvećava li, ili smanjuje li menadžment vrijednost poduzeća;
- Prodati svoje poslovanje drugom poduzetniku ili ulagaču, što zahtijeva da znamo koja je realna vrijednost našeg poslovanja kako bismo maksimizirali dobiveno i znali pojasniti traženu cijenu.
Vjerujem da sam novim alatom za vrednovanje poduzeća, koji sam razvio u suradnji s Bon.hr-om, kudikamo olakšao ovaj korak. Uz svega nekoliko klikova, možete pratiti vrijednost svog poduzeća, ali i konkurencije. Osim toga, i ulagači će moći pratiti kretanje vrijednosti svojih uloga, odnosno performanse menadžmenta. Alat za vrednovanje poduzeća je nov proizvod na našem tržištu koji omogućuje veću transparentnost rada menadžmenta, ali i bolje pokriće za investicijske odluke. Tako, primjerice, zainteresirani građani mogu uvidjeti i prodaje li hrvatska država svoj portfelj (što je načelno pohvalno) po cijenama koje su doista tržišno opravdane. Primjena je mnogo, a na vama je da se njima okoristite!
