Bio je to ožujak 2016., tjedan dana prije blagdana sv. Patricka. Prvi sam put kročio u Dublin gdje me jedna poznata hrvatska firma poslala na jedan od bezbroj terena te četiri godine. Put me vodio od sjevera Europe (Švedska) do juga Afrike (Mozambik). Na zapadu sam došao do SAD-a, a Ujedinjenih Arapskih Emirata na istoku. U tom trenutku, život u Irskoj bio je još uvijek samo lijepa priča.
DANAK PINTE HEINEKENA
Od Dublina nisam puno očekivao, s obzirom na to da sam te godine proveo neko vrijeme u Engleskoj i Walesu. Sjećam se da mi se mislima vrzmao komentar kolege, koji je tamo bio turistički koju godinu ranije: “Grad je prebrutalan, more pubove, prepun života, a ekonomija rastura. Posla za inženjere preko glave! Samo dođeš i već si zaposlen”.
Sjećam se i da mi je prošlo kroz glavu: pa kome to pada na pamet da se seli u Irsku?! Sve što sam znao o njoj je da su tu bacali bombe devedesetih, da je sv. Patrik ultrapopularan praznik, da odande dolazi Guinness i možda još pokoju sitnicu. Kako je 2016. Dublin bio odredište brojnih Hrvata, ubrzo sam stupio u kontakt s nekoliko prijatelja i poznanika. Grad me na prvu oduševio, isto kao i ranije spomenutog kolegu. Pinta Heinekena od 6,5 eura u pubu je uzela svoj danak, pa sam se s terena vratio bez prevelike zarade.
DOBAR SMJEŠTAJ JE IMPERATIV
Unatoč velikoj ponudi noćnog života, posao je uspješno priveden kraju, što je dovelo i do prve poslovne ponude za jednu od najvećih građevinskih kompanija u Irskoj. Pokrenuli su novi odjel i baš su tražili ljude mog profila. Kako je u meni već neko vrijeme tinjala želja za radom u inozemstvu, raspirivana pričama “Njemačka je to, sve je perfektno… vani je drugačije, nije to k’o kod nas” i sveopćem hrvatskom stavu da je trava negdje daleko zelenija. Kako se i moj brat te nekoliko prijatelja odlučilo preseliti u Irsku, nisam dugo razmišljao. Prisutna je bila i želja za profesionalnim razvojem, izazovima, novim prilikama, a i određena zasićenost životom u Hrvatskoj.
Početak je bio malo klimav, jer smo se mučili sa smještajem, kao i 90% drugih pridošlica u Dublin. Ipak, brzo smo se snašli i iznajmili trosoban stan za sićušnih 1.900 eura mjesečno. Iako zvuči kao luksuz, time smo izbjegli grešku na koju su neki prisiljeni zbog financija, a neki rade svjesno da bi uštedjeli možda 200 eura mjesečno: trpjeti loš smještaj i dijeljenje sobe sa strancem. Zvuči apsurdno, ali određeni postotak “štediša” ovaj teško zadržani novac (a i puno više) rado potroše na mnogobrojne lako dostupne poroke pa na kraju – ni dobrog smještaja, niti neke ušteđevine. Za nas, dobar smještaj je bio imperativ i ključan potez u novom gradu. Nakon toga, sve je lagano išlo svojim tokom.
KAKAV JE SVAKODNEVNI ŽIVOT U IRSKOJ?
Kakav je, dakle, svakodnevni život u Irskoj? Jedno pitanje, a more odgovora. Uvelike to ovisi o tome kome je pitanje postavljeno. Ima li onih tužnih priča iz pojedinih hrvatskih medija, gdje su ljudi završili na cesti? Itekako! Ima li onih koji jednostavno nisu dobili što su očekivali, koji imaju preveliku nostalgiju za domom? Koji ne mogu podnijeti drukčiju kulturu, loše vrijeme, različitu hranu? Koji se odlučuju za povratak u Hrvatsku ili selidbu u drugu zemlju? Naravno!
A onih kronično nesretnih u ovoj zemlji, a i dalje su tu i ne žele priznati da je tako? Apsolutno! Ali isto tako ima i onih koji su prezadovoljni ovdje, koji su došli s namjerom da rastu, da stvore dobar život. Ima onih koji su krenuli kao perači čaša ili “food runneri”, a danas vode restorane. Ima i onih koji su došli bez stručnih znanja, a danas rade na radnom mjestu iz snova u Googleu ili u jednoj od drugih brojnih multinacionalki sa sjedištem u Dublinu.
RAZLIKE U MENADŽMENTU: PLIĆA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA
Meni je Irska pružila što sam tražio: profesionalni i osobni razvoj uz puno izazova i prepreka, sate i dane sumnje u vlastite sposobnosti, jako puno nesigurnosti i trenutaka gdje sam se pitao ima li sve ovo uopće smisla. Od samog početka, radio sam s Ircima i bio sam okružen odličnim ljudima. Bilo je, naravno, i nesuglasica, prepiranja, napetosti i raznoraznih igara. No, nisam dojma da je to bilo zato što sam Hrvat. Iako je očito da Irska ima socijalnih problema (centar Dublina je prepun beskućnika i ovisnika), o Ircima koje sam sretao (i s nekima ostvario lijepa prijateljstva) mogu reći samo najbolje. Kao strancu mi ni na koji način nisu otežali boravak u njihovoj zemlji. Upravo suprotno, uvijek su bili spremni priskočiti u pomoć. Poznajem puno Hrvata koji se neće složiti sa mnom, ali to je stvar i osobne perspektive i drugih okolnosti.
Poslovanje (IT, ugostiteljstvo, inženjering, usluge itd.) je na visokoj razini, cijeni se rad i svakome tko ima volje, ambicije i vizije nude se prilike za napredovanje. Iako ni u Hrvatskoj nisam imao problema s nadređenima, ovdje postoje određene razlike u strukturi, a to se prvenstveno odnosi na pristup u hijerarhiji. On je daleko više horizontalan, menadžeri su pristupačniji i poslovna je klima sveprisutna. Postoje ciljevi i rokovi, dosta često nerealni, koji potiču ubrzanu dinamiku poslovanja i, nerijetko, puno prekovremenih sati. Osjećaj odgovornosti je na visokoj razini i većina spremno odradi svoje zadatke.
FLEKSIBILNI RAD JE POČEO PUNO PRIJE PANDEMIJE
Trenutno radim za britanskog poslodavca s uredom u Dublinu koja ima visoku poslovnu kulturu, s odličnom podrškom i prilikama za napredovanje. Poruke i treninzi za poboljšanje mentalnog zdravlja su vidljivi na svakom koraku. Uspješno su uveli rad od kuće i projekti se uspješno izvršavaju bez obzira na to što mnogi imaju privatne dužnosti uz posao (npr. briga o djeci ili starijima). Projekt fleksibilnog rada je započeo puno prije pandemije, kao najnoviji trend koji usvajaju mnoge kompanije. Jedan od ključnih kriterija prilikom traženja posla je sve češće upravo fleksibilni rad. Očekuje se da će irsko tržište rada vrlo brzo usvojiti taj ubrzani trend.
Zaključno, nakon četiri godine otkako je počeo moj rad i život u Irskoj, mogu reći da sam ispunjen i zadovoljan. Moja je bliska budućnost zasigurno ovdje. Blještavilo i prvotna ushićenost Dublinom je lagano splasnula. Grad nije savršen, javni prijevoz je loš, stanovi su preskupi, vrijeme nije najbolje. Pubovi i društveni život se nakon nekog vremena počne uzimati zdravo za gotovo. Ipak, i dalje imam puno razloga za zadovoljstvo. Okružen sam dobrim ljudima, standard života je visok. Bezbroj je prilika za budućnost i samorazvoj, a prihodi mi omogućuju par tjedana odmora godišnje u inozemnim destinacijama.
Osvrnut ću se na dvije najčešće usporedbe između Hrvatske i Irske:
- Prirodne ljepote zemlje, prehrana, klima – nije pošteno uopće uspoređivati, Hrvatska ima primat!
- Poslovne mogućnosti, životni standard, usluga na svim razinama – nije pošteno uopće uspoređivati, Irska je ispred, barem kako sada stvari stoje!
P.S. Trava u Irskoj je uistinu zelenija, ali vjerojatno zbog veće količine kiše koja padne tijekom godine.
Autor: Bojan Vijačkić
***
Ovo je članak iz nove serije Gostujući članci.
