Eurostat je uvijek pun zanimljivih podataka. Ne škodi povremeno baciti pogled. Zadnje mi je za oko zapelo jedno veoma zanimljivo istraživanje. O “razlozima nesudjelovanja u kulturnim ili sportskim aktivnostima u posljednjih 12 mjeseci prema spolu, dobi, stupnju obrazovanja i vrsti aktivnosti“. U prijevodu, govori o tome kakva je dokolica u različitim europskim zemljama.
ZAŠ TO SE NE BAVIMO SPORTOM ILI KULTURNO UZDIŽEMO?
Razlozi su kategorizirani u četiri grupe (financije, nepostojanje interesa, nije u blizini te ostalo). Ono što je zanimljivo da uz nabrojene zemlje Hrvatska drastično odstupa u kategoriji “ostalo”, ne samo od prosjeka EU, nego i od usporedivih zemalja u CEE. Točnije, Hrvatska ima daleko veći postotak u kategoriji “ostalo” od drugih.
Financije nas, kao niti nepostojanje interesa, ne sprečava kao druge zemlje uživati u odlasku u kino, koncerte, muzeje, kulturu općenito, kao niti u sportu. Ono što je također zanimljivo da su ti navedeni sadržaji dovoljno blizu da ih možemo konzumirati. Odnosno, ni to nam ne predstavlja kritičnu prepreku.
Zadnji dostupni podaci datiraju iz 2015., a možete ih preuzeti ovdje.
Svatko to naravno može tumačiti na svoj način, od pozitivnog (novac nije problem, a nismo ni nezainteresirani) do negativnog (Hrvati su uvijek posebni i nešto glume). Možda je razlika u metodologiji, što nisam provjeravao.
DOKOLICA JE VAŽNA: OSLOBAĐA KREATIVNOST
Osobno sam sklon to pozitivno tumačiti, tim više jer svakodnevno čitam negativne ocjene na portalima i raznim zidovima ljudi koji imaju visoku viralnost i praćenost, koji boluju od mediokritetstva i koprofilije. Posljednji poboljšani trendovi u ekonomiji ne uklapaju se u tu sliku, pa tim gore po činjenice. Imamo svojih problema, ogromnih i velikih problema, no stvari se uvijek mogu izmijeniti. Da iskoristim izreku Angele Merkel, mi to možemo!
Dokolica je važna, jer u njoj se dolazi do nove kreativnosti. Jedan od najznačanijih filozofa 20. stoljeća, Josef Pieper, autor je utjecajne knjige Pohvala dokolici. Tako o dokolici kaže: “(…) ona je snaga koja prekorajučujući svijet rada, dolazi u dodir s nadljudskim snagama koje daruju život, koje nas onda okrijepljene i obnovljene prepuštaju radnomu danu”.
Važno je, dakle, što gledamo, čitamo i mislimo u svoje slobodno vrijeme. Katkad je dobro otarasiti se onih i onog što nas zarobljuje i lijepi nam trake da smo nesposobni za novo, bolje i ispravno. Možda je dobra knjiga, sport u dobrom društvu ili lijep koncert upravo ono što nam može pomoći.