To sam sinoć upitao svog prijatelja. Nastavio sam sam sebi odgovarati…
Naime, uobičajeno je (dakle, po defaultu) da se za referentnu kamatnu stopu uzima prinos do dospijeća na američke državne obveznice (tzv. risk-free asset).
Svaki i cijeli dan možete vidjeti taj prinos do dospijeća (YTM, Yield to Maturity) kako se vrti u gornjem desnom kutu na CNBC-u ili druge televizije. Za dugi rok obično se uspoređuju 10-godišnje obveznice (oznaka: 10y).
To je i osnovica za diskontnu stopu kod izračuna troška kapitala itd…
Da skratim, ono što vidim kao problem jest što je Amerikanci moraju povećati prag zaduženja u svom Kongresu do 2.8.
S druge strane, ako se to ne napravi, SAD ide u default, a onda to nije samo katastrofa za SAD, već za sve. Iako se to neće dogodititi, samo podizanje vjerojatnosti za dva ili tri posto (npr. s 2% na 5%) ima velike učinke na sve. (Grčka je mala beba za SAD.) Uglavnom, sva zaduženja mogla bi poskupiti, a vrijednosti imovine pasti.
MMF daje prognoze o usporavanju američkog gospodarstva. Ben Bernanke (FED), svjetski autoritet za ekonomsku krizu iz 30-tih, autor programa QE2 (možete guglati, ali u principu se radi o čistoj štampariji novaca) je očekivao da će se do ovog trenutka američka ekonomija ubrzati, no ona ne daje očekivane rezultate…
Stoga je kineski premijer Wen Jinbao na ovotjednoj petodnevnoj euro-turneji Budimpešta-London-Berlin pokupavao dugove i obećao podršku EURU. To se u prijevodu zove “osvajanje teritorija” na dugi rok…