Kec na jedanaest

Vijest o novom zaduženju koje će pasti na teret poreznih obveznika u svrhu HAC-ovog restrukturiranja sigurno dolazi kao “kec na jedanaest” nakon prekjučerašnje nacionalne sramote ispred Tunela Sveti Rok.

Hrvatski porezni obveznici plaćaju godinama famozno restrukturiranje HAC-a, koje su uplašeni zečevi iz prethodne vlade ministri i predsjednik prethodne vlade odgodili zbog referendumske prijetnje iz sindikalnih voda. Na stranu sad model preustroja rada (koncesija, prodaja ili nešto treće): upravo na prekjučerašnjoj sramoti treba inzistirati kao ilustraciji nemoći državnog upravljanja.

Privatizacija je neizbježna jer samo će ona rastjerati kužne i ušančene kadrove koji ne znaju upravljati državnom imovinom i samo proizvode štetne učinke. Kao osoba koja se smatra domoljubom s visokim nacionalnim nabojem, želim privatizaciju cesta. Ne mislim da će privatnik nužno biti bolji upravitelj, iako vjerujem da hoće jer će raditi u svojem interesu, pa će imati veću motivaciju. No barem nećemo desetljećima plaćati tuđe greške, potpuni nehaj i socijalistički nemar. Ako će ih biti, neka budu iz tuđeg novčanika.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: