Prošao je i taj dan, Dan Republike. Još naviru sjećanja, a prošlo je 23 godine od zadnje proslave. Doduše, malo istočnije nekim se čudom taj dan slavio i u prošlom desetljeću, no dobro. A 23 godine su malo više od trećine od 71 godine od jajčanskog AVNOJ-a, a to je lijep broj, priznat ćete. Trećina naprema dvije trećine, tipični zlatni rez…
Na stranu rat, na stranu osobne slobode, samo brojke govore da je Hrvatska ipak napredovala u ovih 23 godine samostalnosti. Doduše, trend u posljednjih 6 godina je iznimno loš i ako se nastavi, doći ćemo na razinu iz 1990. i brže nego smo pomislili.
Hrvati su dobili rat za neovisnost, pa više ne moraju biti jedna od šest baklji u grbu ESEFERIJOTA, a još su i izborili za predstavničku demokraciju, bez komitetske paske, što recimo stanovnici Hong Konga ne mogu više danas.
No, s trećim pitanjem Hrvati muku muče: hoćemo li kapitalizam ili socijalizam? Mi bi radije socijalizam, ali da to netko drugi plati.
Sada, na razmeđi, na godini zlatnog reza, Hrvati trebaju razabrati što je bolje: ići naprijed kao i drugi ili se vratiti u bespuća povijesnih neozbiljnosti…
3 thoughts on “Zlatni rez”
odličan blog, postovi, zaista. jedina mala zamjerka je na zlatni rez (koji nije u tom omjeru :))
Slobodno me ispravite, ja sam velika neznalica i čovjek prosječnih kognitivnih sposobnosti.
Mislim da je dijagnoza točna: mi svi još uvijek, svih ovih 25 godina, živimo u socijalizmu i tako se ponašamo. I zato bih ipak rekao da trend nije loš unazad 6 godina. On je de facto loš u svih ovih 25 godina jer je ekonomija postavljena na neodrživom društveno-ekonomskom modelu koji se u mnogočemu oslanja na mentalitet socijalizma a ne na principe tržišne ekonomije (između ostalog, mentalitet individualizacije dobitaka uz istovremenu kolektivizaciju/socijalizaciju bilo kakvih gubitaka/troškova, ogromni transferi raznim društvenim skupinama koje uopće ne pridonose stvaranju bogatstva umjesto da se taj novac usmjeri u stvaranje novih radnih mjesta u privatnom sektoru, umjetno financiranje rasta gospodarstva zaduživanjem a o, najblaže rečeno, neuspjeloj privatizaciji i “nenamjenskom” trošenju novca poreznih obveznika neću ovdje pisati).
Comments are closed.