Rovinjski susret guvernera Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore održanog 27. i 28. travnja u organizaciji časopisa Lider (https://liderpress.hr/konferencije/Susret-guvernera-regije/), kako nam prenosi današnji Večernji list, osim što je ustvrdio da se svijet kreće u različitim monetarnim brzinama (op.a. FED smanjuje stiskanje CTRL+P, japanski BoJ opako stišće te dvije tipke, a poslovični Europljani se ne mogu dogovoriti stišću li ili ne, što dovodi do sigurnog jačanja dolara u odnosu na ostale valute u dugom roku, a ja bih dodao da se svijet ipak treba brinuti zbog ozbiljnih deflacijskih najava, o čemu sam već pisao u postu “Titanic deflacijske spirale”), donio je i očekivano racionalne prosudbe o dosezima monetarne politike, o čemu se povela velika javna rasprava na liniji g. Rohatinski – gđa Ivanov – g. Šonje.
Dubravko Mihaljek, voditelj odjela analiza u Banci za međunarodna plaćanja u Baselu, na rovinjskom je susretu održao uvodno predavanje, gdje je po njemu, glavni problem zemalja bivše Jugoslavije, a posebno Hrvatske, što se ekonomski rast ne temelji na tehnološkom progresu i što postoje ozbiljni problemi u obrazovnom sustavu. Naime, dvije trećine hrvatskih investicija bile su u građevinske radove, a samo trećina u opremu. U svijetu se većinom ulaže u opremu.
Dodao bih komentar na izlaganje g. Mihaljeka da je ovo izrazito poučno za veliku većinu komentatora društvenih zbivanja u Hrvatskoj. Naime, svi govore o investicijama. Radi se o tome da Hrvatskoj u ovom trenutku nisu toliko potrebne velike infrastrukturne investicije koje bi njudilovski zaposlile ogromne mase nezaposlenih. Cilj ekonomije nije zapošljavanje ljudi, nego profitabilno poslovanje. Poslodavci, a to su oni koji snose rizik ili glavničari, videći da se posao dobro razvija, su ti koji zapošljavaju ljude u takvim okolnostima. Posao se dobro razvija kada vraća uloženu glavnicu za ulagača u npr. očekivanom razdoblju ili očekivanom iznosu. Infrastrukturne investicije (autoceste, tuneli, pruge) su potrebne u dugom roku, ali u kratkom roku, zbog hrvatske situacije, one su sada sekundarnog značenja. Ova se ocjena odnosi i na lokalnu infrastrukturu i uglavnom je ono pravilo, no postoje i iznimke.
Smatram kako je bolje poslodavce pustiti da sami odluče što će i kako raditi. Tu država kao regulator treba napraviti nekoliko koraka unazad i ne uredbovati što bi se i kako trebalo raditi. Država će, na određen način, trebati stvoriti uvjete kako povećati energetsku neovisnost zemlje, što je u opreci sa situacijom na terenu, osobito na lokalnoj razini. Morat će se iznaći način da se usuglase očuvanje okoliša i povećanje energetskih kapaciteta.
Guverneri su se u Rovinju složili da bez institucionalnih reformi (čitaj: mirovinska reforma, reforme radnog zakonodavstva, reforma zdravstvenog sustava, novi ustroj lokalne uprave, novi porezni sustav) koje se tek trebaju provesti, monetarna politika malo može učiniti.
“Ako gospodarski spor na sudu traje 1200 dana, ne može se očekivati od centralnog bankara da preokrene trendove”, kazao je slovenski guverner Boštjan Jazbec.
Hrvatski guverner Boris Vujčić ukazao je problem potrošnje hrvatskog javnog sektora i subvencije, što je dovelo do povećanja javnog duga. “Stanovništvo je povećalo svoju imovinu (op. istraživanja ECB-a koje su išle na ruku Nijemcima kada su tražili mjere štednje za Grčku), ali ne troši sada jer je optimizam potrošača na niskim razinama i potrošnja se neće pokrenuti bez novih radnih mjesta. Dok se ne provedu strukturne reforme, nikakva monetarna politika neće dati rezultat”, rekao je hrvatski guverner, što je na neki način odgovor prethodnom guverneru Rohatinskom za njegov nekonvencionalan pristup rješavanju problema (vidjeti: g. Rohatinski:
g. Šonje:
Na kraju svega, prije par dana ukazao se i čamac s ili bez kormilara u obliku hrvatske Vlade, koja uvodi ili ne uvodi porez na štednju. Ova stavka zaslužuje poseban osvrt, no lako je zaključiti, a složio bih se s guvernerom Vujčićem koji ne očekuje odljev depozita iz zemlje jer su kod nas kamate na štednju veće nego u okruženju. Dodao bih da ja očekujem da će se novac povlačiti u najpoznatiju klasu imovine kojoj Hrvati najviše vjeruju. Vas ću ostaviti da u miru razmislite, do novog posta, koja je to po Hrvatima najsigurnija klasa imovine.
