John Hardy (Saxo bank): EUR/USD na 1,12

Nakon rješenja za Cipar, nitko u Europi, pa i šire, ne može reći da nije znao.

Nema više nedodirljivih. Ako ih je ikada bilo, sada ih nema. Prekršeno je “sveto pravilo” o privatnom vlasništvu.

I tu se odmah ispričavam, jer ustvari nisam siguran. Za ono što sam siguran jest da bi tržište u ovom slučaju možda elegantnije riješilo problem. Naime, kapitalizam ima tu moć da slabi otpadaju, a jači da opstaju (op.a. nisam zagovornik eugenizma niti darvinizma), no bilance ciparskih banaka izgleda da su bile napuhane na vrijednosti potraživanja od grčkih državnih obveznica.

Sada je trebalo reći kako će se raspodijeliti teret smanjivanja potraživanja bančinih deponenata. Odrezalo se na velikima, to svi znamo. Na malima nije.

No tko garantira da će se i male ubuduće štititi?

Ovime je uvedeno pravilo da pravila vrijede dok ih se može platiti da ih se poštuje. Možda čak niti euro nije problem, već znak-sakrament problema.

Sakrament je vidljivi znak nevidiljive stvarnosti. Unija se transformira, ako je to dosad bilo nevidiljivo, na način da imamo centralnu državu Njemačku, a svi su drugi drugoga reda. Prvenstveno se radi o moći i sposobnosti država i ekonomskih sistema.

Nametnute kapitalne restrikcije Cipru ustvari su stvorile dva eura: ciparski euro i euro za ostatak Europe. Sutra možemo imati tako nekoliko vrsta eura i onaj pravi euro.

Stoga razmatranje uglednog analitičara Johna Hardya iz Saxo bank (op. pratim ga već desetak godina) shvaćam ovako: ECB ustvari ima dvije opcije: 1) smanjiti ključnu kamatnu stopu ili 2) direktno tiskati novac.

Euro hoda neodrživim putem, reforme su nužne, puno brže to mora ići. Vjerujem da dolar puno bolje izgleda od svog konkurenta.