Potpredsjednik Vlade dr.sc. Branko Grčić je prilikom 94. obljetnice osnivanja zagrebačkog Ekonomskog fakulteta izjavio je da je Hrvatska u Bruxelles već poslala listu od 68 projekata za novi investicijski plan predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera. Nastavljda dalje: “Mi smo već odavno odaslali indikativnu listu sa 68 projekata, vrijednosti veće od 19 milijardi eura, a tu listu pokušavamo još i dopuniti. Mislim da se prije svega trebamo orijentirati prema projektima izvan toga, koji mogu na kvalitetan način kombinirati financiranje iz javnih i privatnih izvora.”
Za primjer takvog projekta naveo je LNG terminal i naveo kako bi najbolje bilo uložiti u osnivanje fonda rizičnog kapitala za financiranje malih i srednjih poduzetnika, s obzirom na trenutno tešku dostupnost kapitala u Hrvatskoj (op. naglasci moji). Istaknuo je i da bi volio kad bi EK više riskirao i ulagao u start-up tvrtke. Grčić je za novi investicijski plan težak oko 300 milijardi eura koji je Juncker nedavno podastro Europskom parlamentu rekao kako je riječ o prilično izazovnom planu. Istaknuo je da Junckerov plan treba osigurati rast i zapošljavanje.
———————————————————————————————————-
Svi su navodi potencijalno zanimljivi za osvrt, pa čak i za argumentirano pobijanje, jer ja nisam, kao profesor Grčić i mnogi drugi u Hrvatskoj, osobito na makroekonomskim katedrama, zastupnik kejnezijanske misli. No, ograničit ću se samo na podebljano, komentara radi, čak niti pobijanja radi.
Kapital je oskudan, pa stoga ima i cijenu. To je osnova ekonomije. Dobra su oskudna, pa se u sustavu ponude i potražnje alociraju putem dobrovoljne razmjene.
Kad smo to rekli, odmah slijedi i pitanje: zašto je kapital u Hrvatskoj skup, ako prihvatimo činjenicu da on zaista i jest skup?
Prihvatimo da se cijena ili trošak kapitala formira kao zbroj rizičnih premija ili u hrvatskom genitivu, kao suma premija rizika. Svi se rizici mogu podijeliti u tzv. sistemske i nesistemske rizike.
Hrvatski ekonomski sustav ili sistem, preko cijene kapitala, ocijenjen je preko dobrovoljnih sudionika u toj razmjeni, SKUPIM, točnije, relativno skupljim u odnosu na svoje okruženje.
Pitanje za sve: kolika je uloga Vlade u tome?
Odgovor Vladi, bilo kojoj, ovoj ili budućim: Napravite reforme, pa će cijena kapitala biti jeftinija. Sistemski rizik bit će manji.
Odgovor nevladinom sektoru, dakle svima: Ne može biti “Reforme svima, samo ne nama” nego “Reforme svima, da i nama”.
Kad pogledate koliko je skupo osiguranje od bankrota države Hrvatske u odnosu na neke susjede, možda progledate, ako već niste.
 
