Na današnji članak u Poslovnom dnevniku (https://www.poslovni.hr/trzista/najsigurnije-su-europske-banke-u-drzavnom-vlasnistvu-279178), uputio me je dobar poznanik i moj osobni i drag prijatelj, javljajući mi sažetak tog članka u poruci preko društvenih mreža. Naime, moj je prijatelj je ponovio zaključak novinara Poslovnog dnevnika, kako su razvojne banke, dakle one u državnom vlasništvu, sigurnije i stabilnije od komercijalnih.
Budući da je moj prijatelj više zagovornik državnog intervencionizma, dok sam ja više zagovornik tržišnih sloboda, odmah sam razumio da bi to bio argument u prilog tezama mojeg prijatelja. Mislim da sam ipak uspio razuvjeriti prijatelja sintagmom “kruške i jabuke” i obrazloženjem kojeg sam dao. Ovdje želim naglasiti važnost obrazovanja, osobito u financijama, ne samo kako bi se moglo debatirati na ovakve teme, nego jer je to od životne važnosti za pojedince i obitelji.
Naime, autor članka u Poslovnom denvniku sugerira da, tražite li kao deponent (štediša) sigurnost, potražite je u Europi i to u razvojnim bankama.
Eto, na prvom mjestu je KfW, njemačka razvojna banka. Da je autor samo imalo posumnjao u valjanost svojih zaključaka, razumio bi da uspoređuje kruške i jabuke. No, čak i da to nije učinio, trebao je otvoriti web-stranice KfW-a (https://www.kfw.de/Download-Center/Konzernthemen/Kompass-und-Imagebrosch%C3%BCre/KfW-Zahlen-und-Fakten_en.pdf) gdje u njihovom izvještaju lijepo piše kako se ona financira: one ne prikuplja depozite i nema svoje poslovnice, već prikuplja novac na tržištu kapitala (op. dakle, vrijednosni papiri ili vrijednosnice, kako bi to rekao profesor Orsag), a tim prikupljenim novcem financira svoju djelatnost.
Razvojne banke su, nadalje, financirane i proračunskim sredstvima središnje ili lokalne države. Prirodno je da imaju rejtinge gotovo identične rejtinzima matičnih država. Ako je rejting jedna od mjera stabilnosti (https://www.gfmag.com/media/press-releasess/global-finance-names-worlds-top-50-safest-banks-2014), onda je normalno da komercijalne banke imaju na rejting države pridodanu i premiju rizika koju nosi sama koemrcijalna banka. Dakle, tri je uvijek više od dva, ako je npr. 2% rizik države, onda je 1% ta premija za komercijalnu banku.
No, to su osnove modernih financija i malo više guglanja da bi se napisao ispravan zaključak.
Š to se tiče rasprave o tome treba li ograničiti ili omogućiti državi da intervenira na tržištu, dakle vječna rasprava “nevidljiva ruka” vs “vidljiva ruka”, smatram kako ima puno boljih argumenata u prilog intervencionizmu.
One thought on “O financijskoj pismenosti”
Pa sada možda je to poticaj klasičnim štedišama da se uključe u tržište kapitala. Za početak da umjesto klasične štednje posegnu za obveznicama i na taj način doprinesu razvoju tržišta kapitala. To bi nedavni gost iz Čilea zasigurno podržao.
Comments are closed.