Ako usporedimo 2008. i 2026., razlika je vrlo poučna. Na površini tržišnih kretanja vidimo isti fenomen, cijena nafte brzo skače. No, struktura je potpuno drukčija. Za razboritost u odlučivanju i što veću staloženost, vrijedi u miru razmotriti što znamo i ne znamo o ekonomskim kretanjima.
ŠTO SE DOGODILO 2008.
Prisjetimo se srpnja 2008. Nafta dostiže i razine gotovo 150 dolara po barelu, a dva mjeseca kasnije nastupa globalna financijska kriza. Zato i bojazan da nas čeka sličan scenarij. No, tada je to bio šok potražnje s ograničenom ponudom, kad je svjetska ekonomija rasla gotovo sinkronizirano.
Možda i glavni razlog zašto je nafta u 2008. bila skuplja je EUR/USD koji nikad nije bio jači, razine oko 1,60. Kako se nafta kotira u dolarima, onda su investitori i proizvođači tražili višu nominalnu cijenu kako bi kompenzirali pad kupovne moći dolara. Kina je ulazila u industrijski boom, potrošnja energije eksplodirala, no ponuda nije pratila rast. Uz to, bio je raširen koncept peak oil.
Situacija danas izgleda obrnuto. Posljednjih nekoliko godina dominira narativ viška ponude, a tri su razloga:
- Američki shale – dakle, znatno veća fleksibilnost ponude.
- OPEC+ ima kapacitet – rezerve s kojima može brzo izaći na tržište (uz strateške rezerve zapadnih zemalja).
- Energetska tranzicija i sporiji globalni rast – smanjuju očekivanja dugoročne potražnje.
RAZBORITOST U POTEZIMA JEROMEA POWELLA
Nafte ima dovoljno (i nema peak oila!), pa geopolitički poremećaji danas djeluje drukčije nego 2008. Reakcija je povezana s rizikom prekida opskrbe, a ne sa stvarnim nedostatkom nafte. Razrješenje krize oko transporta i osiguranja, ne toliko ishoda rata, spustit će cijenu na razine koje bi bile podnošljivije. Utoliko je shvatljivo da je američki ministar financija Scott Bessent kritizirao izvještaj JPMorgana nazvavši ga “neodgovornim”.
U njemu stoji da bi eskalacija napetosti mogla ozbiljno ugroziti transport nafte s procjenom da bi za osiguranje tankera koji prolaze tim područjem trebalo puno više novca nego što bi američka razvojna financijska institucija (DFC) mogla osigurati. Utoliko bi cijene mogle biti i daleko više, prema izvještaju.
Ipak, potraje li situacija s povišenijim cijenama nafte, to će se preliti u cijene i vratiti rizik od inflacije i recesije na velika vrata. Utoliko smatram razboritim poteze Jeromea Powella koji nije išao na brzo spuštanje kamatnih stopa, unatoč političkim pritiscima.
A takva razboritost će biti potrebna i svima nama.
