Jedna od najpopularnijih metrika, i ona koju investitori veoma često koriste, jest povrat na kapital (return on equity, ROE). Ona označava omjer neto dobiti i vlasničkog kapitala. Premda je korisna u procjenjivanju koliko menadžment kompanije učinkovito koristi kapital poduzeća za stjecanje profita, ima i svojih slabih točaka. Ovdje ćemo zato ukratko predstaviti ranjivosti ROE-a i provjereni alat kojim tome možete doskočiti, a kojeg sam najavio u prethodnom članku. Pogađate, to je DuPont analiza.
VARLJIVI ROE: JEDAN PRIMJER
DuPont analiza u procesu dekompozicije se pojavljuje u tradicionalnom obliku u tri razine, a u proširenom u pet razina). Ovdje ćemo ukratko analizirati jedan hipotetski slučaj gdje ROE iznosi fantastičnih 97,3%.
No, dekompozicijom se dobije da je:
- neto profitna marža (neto dobit/prihod) samo 1,5%;
- obrtaj ukupne imovine 2,2 (prihod/aktiva);
- financijska poluga je visokih 28,9 (aktiva/kapital), što znači da je zaduženost poslovnog subjekta visokih 97%.
Daljnjom analizom novčanog toka i profitnih marži, kao i strukture duga može se doći do zaključka kako je ovom poslovnom subjektu potrebno za daljnji rast novi kapital, no ne bi bilo poželjno to financirati novim dugom, već vlasničkim ulaganjem. Naime, slobodni novčani tok koji donosi novu vrijednost u cijelosti je ugrožen visokom kamatnom stopom zbog visoke zaduženosti. Vanjski dobavljači novca zbog visoke razine rizika traže sve veću i veću kamatnu stopu da bi se zaštitili od rizika bankrota ili defaulta.
DUPONT ANALIZA: KADA JE KORISTITI
Upravo zbog toga što ROE zna biti ovako varljiv kao pokazatelj, postoji nekoliko alata koji mogu pomoći da bolje razumijemo na koji način poduzeće generira povrate te jesu li održivi. Među njima, Dupont analiza je dokazano stabilna i kvalitetna – uspješno se koristi već čitavo stoljeće!
Ona je osobito korisna kod usporedne analize sličnih poslovnih subjekata koji su međusobna konkurencija, a još je zanimljivije koristiti ju u vremenskoj seriji. Tada ona može biti interno korisna radi usporedbe odlučujućeg faktora unutar samog poslovnog subjekta. Može pomoći menadžmentu i time što ukazuje koji je to problem kojeg treba najprije rješavati.
Iz iskustva mogu reći da se problem najčešće krije u lošem upravljanju zbog loših strateških odluka (područje kapitalnog odlučivanja), a takve se greške teže ispravljaju. No, nisu rijetke ni one iz kratkog roka, odnosno iz područja upravljanja radnim, odnosno obrtnim kapitalom, o čemu sam pisao ovdje. U svakom slučaju, za kvalitetno odlučivanje potrebna je stalna edukacija. Tome možete doskočiti tako da povremeno primate newsletter s ovakvim kratkim, edukativnim člancima – za prijave kliknite na gumb ispod!
