Rat na istoku Europe formirao je ekonomski odgovor Zapada prema Rusiji. Posljedice su, između ostalog, rast cijena gotovo svih roba i rast transportnih cijena. Na to utječu i samoinicijativne ekonomske sankcije zapadnih zemalja i kompanija da prekidaju poslovanje u Rusiji i s Rusijom. Snažan rast cijena i obustava robnih i novčanih tokova utjecat će na vrlo vjerojatnu novu recesiju. U kratkom taksativnom pregledu koji slijedi promotrit ćemo što se događa u posljednjih mjesec dana.
CIJENA NAFTE NAJVIŠA U 13 GODINA
Cijena nafte skočila na najvišu razinu u zadnjih 13 godina. Prethodnih je dana došla na razinu od 130 dolara po barelu. Nakon što su SAD odlučile da neće uvoziti rusku naftu, pritisak na cijenu može samo rasti. Naime, Rusija je treći svjetski proizvođač nafte s oko 11 milijuna barela dnevno (od ukupnih 100 milijuna u svijetu). Većina ruske nafte dolazi iz Sibira.
Pojavile su se špekulacije da SAD pokušavaju pregovarati s venecuelanskim predsjednikom Madurom, koji je glavni ruski saveznik u Južnoj Americi. Ne treba smetnuti s uma da je Maduro optužen na sudu u New Yorku za krijumčarenje droge, pa je i to moguća poluga u pregovorima (uz sankcije). Slična stvar možda bude na pregovaračkom stolu i s Iranom. Tamo je poluga sklapanju nuklearnog sporazuma i odustajanje Irana od daljnjeg obogaćivanja urana u zamjenu za prestanak sankcija za naftu i izolacije iz međunarodnog financijskog sustava.
Obnovi sporazuma se snažno suprotstavlja i Izrael. On je iznimno angažiran kao posrednik u pregovorima Zapada i ruske vlade. Na domaćem tržištu Vlada je odlučila držati fiksirane maloprodajne cijene goriva igrajući se odnosom trošarina i fiksiranjem marži za trgovce. PDV su zasad ostavili jednakim.
EKONOMSKE SANKCIJE – PROTUTEŽA RASTU CIJENA ENERGIJE
Cijena plina na razini EU nalazi se na povijesnim razinama. Tako je plin u ponedjeljak dotaknuo cijenu od 345 eura po megavatsatu. Trenutno se trguje na razini iznad 154 eura. Cijena od 345 eura predstavlja protuvrijednost od oko 645 dolara za naftu (tzv. Barrel of Oil Equivalent, jedan barel predstavlja 1.700 KWh, 345 x 1,7=586).
Po pitanju energije, EU navodi kako je u 2019. gotovo dvije trećine uvoza sirove nafte izvan EU-a dolazilo iz: Rusije (27 %), Iraka (9 %), Nigerije i Saudijske Arabije (po 8 %) te Kazahstana i Norveške (po 7 %). Tri četvrtine uvoza prirodnog plina u EU dolazi iz četiri zemlje. To su Rusija (41 %), Norveška (16 %), Alžir (8 %) i Katar (5 %). Više od tri četvrtine krutog goriva (uglavnom ugljen) potječe iz Rusije (47 %), Sjedinjenih Država (18 %) i Australije (14 %). Rusija je, vidimo, veliki partner kod nabave energenata. Ovisnost Europe o uvozu ruske nafte i plina neće biti lako dokinuti, a posebno ne u kratkom roku. Ekonomske sankcije protuteža su moći Rusije da diktira količine i cijene energenata. To je svojevrsni rat iscrpljivanjem i ostaje vidjeti tko će popustiti prvi.
Povrh ovih problema, uništenje najvećeg svjetskog aviona (Antonov), prekid transporta željeznicom kroz Ukrajinu i Rusiju te zapadne zabrane pristanka ruskih brodova i aviona dovest će do očekivanog rasta cijena. Neke analize spominju rast prijevoznih usluga i preko 25-30 posto. Događat će se i dodatna velika kašnjenja i manjkovi različitih sirovina. To će multiplicirati probleme u dostavnim lancima koji se spominju od početka koronakrize.
ODUSTAJANJE OD ZELENE TRANZICIJE?
Rast cijena žitarica naveo je neke zemlje da ograniče izvoz, između ostalih i Ukrajina. Ona je među najvećim svjetskim izvoznicima hrane. Zasad će Zapad, posebno Europa, morati odustati od zelene tranzicije ako želi izbjeći rastuću inflaciju te nedostatak hrane i energije.
Europska središnja banka (ECB) nalazi se pred izrazito teškim izazovima i pitanje je hoće li uspjeti spriječiti inflacijske pritiske rastom temeljnih kamatnih stopa. Rast kamatnih stopa dovest će u pitanje oporavak nakon koronakrize. Sam euro nalazi se pred ogromnih pritiskom tržišta, što je osobito vidljivo u posljednje vrijeme (trenutno EUR/USD malo ispod 1,10). Prinosi na desetogodišnje obveznice zemalja EU poput Italije, Francuske i Š panjolske uvećani su i više no trostruko u odnosu na prosinac.
Sve to ukazuje da u kratkom roku nije moguće smanjiti negativne posljedice rata i da će se trošak razbuktale inflacije, ali i potpunog uništenja ekonomskih i političkih odnosa između Zapada i Rusije prevaliti u obliku nove recesije. Njena je vjerojatnost veća sa svakim novim danom na ratištima. Ekonomske sankcije, nemojmo se zavaravati, oružje su koje možda ne ubija, ali zasigurno boli. I one koji su ga uperili, i one koji su meta.
