Zašto su franšize toliko popularne u inozemstvu, a kod nas još u povojima?

Franšize Andrija Čolak

Zašto ne otvarate vlastite trgovine nego neke franšize, pa drugi zarađuju umjesto vas? To sam pitanje nebrojeno puno puta čuo. Postavljaju ga najčešće oni koji nisu dobro upoznati s franšiznim poslovanjem. Premda svi radimo da zaradimo, poduzetništvo je temeljeno na suradnji u kojoj se ujedinjuju različiti ljudi i resursi te tako izgrađuju vrijednost. Franšiza kao poslovni model je esencija win-win odnosa između poslovnih suradnika. Nitko od nas nije najbolji u svemu: svatko od nas ima neke prednosti, kao i neke mane. Neki poduzetnici su jako dobri u postavljanju novih koncepata na tržište, dok neki drugi jako dobro znaju musti kravu. Slično je u franšiznom poslovanju: netko postavi i dokaže dobar koncept na tržištu, drugi ulažu kapital i rad kako bi profitirali te istovremeno pomažu brendu u širenju i rastu. Zato sam sastavio tri konkretna razloga zašto franšizirati koncept ili brend.

POTREBNO JE PUNO MANJE KAPITALA ZA ŠIRENJE

U franšiznim sustavima, primatelj franšize je onaj koji ulaže kapital u postavljanje i otvaranje nove poslovnice. Osim toga, on plaća i ulazne tantijeme. Pojednostavljeno, ako imate franšizabilan koncept, možete otvoriti na stotine dućana diljem svijeta bez da uložite jednu lipu vlastitog novca. To se ne može usporediti s konvencionalnim ulaganjima u otvaranje poslovnica.

MENADŽER VS. FRANŠIZER

Tko će bolje voditi posao, menadžer zaposlen u tvrtki ili franšizer koji je investirao u posao? Naravno, to je franšizer. Prema istraživanjima, franšizer ima i do 30% bolje performanse u odnosu na menadžera s identičnim konceptom. Ako znate dobro profilirati franšizera, ubili ste dvije muhe jednim udarcem. Ka prvo, našli ste ulagača u vaš brend bez da ste se odrekli vlasništva nad njim! Kao drugo, našli ste i vrhunskog partnera kojeg nećete morati motivirati, a dat će više nego zaposlenik.

LOKALNI NETWORK I POZNAVANJE LOKALNOG TRŽIŠTA

Vrlo je teško proširiti svoj posao van vlastitog grada, da ne kažem države ili kontinenta. Raditi u zemlji gdje nikoga ne poznajete, ne razumijete jezik, zakone i slično je gotovo nemoguće. Međutim, uz franšizni pristup će vaš franšizer biti lokalac koji poznaje sve potrebno te zna kako doći do rješenja. Ovo je iznimno vrijedan resurs do kojeg je inače vrlo teško i dugotrajno doći. S franšizerom, po ovom pitanju, prednosti su nedvojbene u stvaranju lokalne tvrtke, pronalaženju radnika, nalaženju prave lokacije za poslovanje i sva ostala operativna pitanja.

No, sagledajmo i drugu stranu: onu kupca franšize.

TKO KUPUJE FRANŠIZU, I ZAŠTO?

U Hrvatskoj, pa čak i u ovom dijelu Europe, investiranje u franšize i rad s njima je rijetko. Češće se poduzetnici odlučuju stvarati blijede kopije nekih uspješnih koncepata nego što ulažu u franšize. Zašto je tome tako? Prvenstveno, vjerujem, jer ego još uvijek radi svoje. Svatko misli da je pametniji od drugoga. I to tako da je pristup cut the corners gdje redovito strada kvaliteta. U Hrvatskoj trenutno djeluje oko 200 franšiznih sustava pa je ta brojka vrlo malena. Za usporedbu, u SAD-u je 1 od 12 tvrtki franšizna. Ako gledamo sličniju veličinu države, na Novom Zelandu je čak 37,000 operativnih franšiza koje zapošljavaju gotovo 130,000 ljudi.

ZAŠTO DRUGI KUPUJU FRANŠIZE?

Krenimo od temelja. Nakon prve godine poslovanja, 97% primatelja franšize opstaje na tržištu, a ostalih poduzetnika samo 62%. Još je bolji pokazatelj da nakon pete godine, 92% primatelja franšize opstaje u odnosu na svega 23% ostalih poduzetnika! Recimo da želite uložiti vlastitih 100,000 eura u neki posao. Uz dobru franšizu, šanse da uspijete su preko 90% s franšizom u usporedbi s 23% ako počinjete “od nule”. Gdje biste radije uložili vaš novac?

ŠTO UTJEČE NA USPJEŠNOST KUPNJE FRANŠIZE?

Faktora je više, no sažet ću ih ovako:

Dokazani koncept na tržištu – kad kupujete franšizu, kupujete nešto dokazano na tržištu. Dakle, koncept koji je prebolio sve “dječje bolesti”. To je vrlo važna stavka. Franšiza prvenstveno prodaje know-how, dakle mogućnost da preskočite mnogo stepenica koje je netko morao s mukom svladati. Recimo, koja je lokacija dobra, koliko će koštati, kolika je optimalna cijena nekog proizvoda, koga i kako zaposliti, kako pripremiti promociju, kako urediti poslovnicu ili lokal, kako nuditi uslugu i slično.

Snaga brenda – brend se obično gradi dugo i mukotrpno. Kupnjom franšize dobivaju se prava na korištenje već etabliranog brenda, što ima značajnu vrijednost i uvelike smanjuje muke investitoru. Dakako, etablirani brand znači da ga kupci već poznaju te da ima jasno pozicioniranje na tržištu. Samim time se puno lakše postiže kredibilitet i privlače kupci.

Standardiziranost – kvalitetne franšize imaju vrlo dobro razrađene knjige standarda i tzv. Operations Manuale. Drugim riječima, primatelj franšize može se fokusirati na rad, a sve ostalo potrebno daje mu davatelj franšize. Kako je fokus u poslovanju izuzetno važan, imati dobro postavljene standarde nešto je što uvelike olakšava rad.

Podrška – ako naiđete na probleme ili želite brže rasti, vrlo je velika prednost imati podršku. U franšiznom svijetu to je uobičajeno, pa se tzv. royalty fee odnosno tantijeme često nazivaju i service fee. Samim time, davatelj franšize je obvezan davati podršku kupcu franšize. Davatelju je vrlo važno da primatelj bude uspješan i da napreduje jer mu o tome ovise prihodi. Zato će se često potruditi dati najbolji savjet kako bi kupac franšize bio što bolji u poslovanju i što brže svladavao teškoće.

Sloboda – vrlo često neupućeni pitaju: “Što će mi posao u kojem nemam slobode, nego radim što mi drugi kaže?” Iako se na prvu može činiti kako u franšiznim sustavima nema slobode, to je daleko od istine. Davatelji franšize vrlo rado dobivaju povratne informacije od kupaca (primatelja). Nadalje, u franšiznoj industriji većina inovacija u poslovanju dolazi upravo od strane primatelja. Treba li snažniji dokaz da se sloboda potiče u franšiziranju? Treba znati razlikovati posao u okruženju koje ima dobro postavljene standarde od klasičnih vertikalnih organizacija s često autokratskim metodama odlučivanja.

NEMA MAČKA U VREĆI

Ostavio sam najbolje za kraj. Važna je karakteristika franšiza da su vrlo transparentne. Naime, kvalitetni franšizni sustavi, posebno oni iz SAD-a daju full disclosure. Dakle, potencijalni kupac ili primatelj franšize može doći do svih informacija o franšizi za koju je zainteresiran. Time se eliminira kupnja “mačka u vreći” i to smatram jednim od ključnih razloga zašto je franšizna industrija vrlo stabilna. Osim toga, što više informacija o ulaganju imate, to se ono može smatrati sigurnijim. A sigurne investicije svi volimo.

Autor: Andrija Čolak


Andrija Čolak u poduzetništvu je 20 godina. Studirao je Marketing Management na Douglas Collegeu te BCIT-u u Vancouveru. Pokrenuo je prvi specijalizirani oglasnik za nekretnine u Hrvatskoj 2003. te napravio prvi exit 2008. Posljednjih 13 godina razvija poznati hrvatski franšizni koncept Surf’n’Fries. U 2015. osvojio je NextGen Award za franšizne managere do 35 godina. Posljednje tri godine radi kao konzultant za franšizno poslovanje za Colak Franchise Consulting Group. U sklopu njih je projektirao preko 30 franšiznih sustava iz regije.


Ovo je članak iz nove serije, Gostujući članci.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: