U prošlom članku, pisao sam o prijenosu poslovnih udjela. U praksi se često javlja jedno pitanje – što se događa s poslovnim udjelom u društvu s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) kad je stečen tijekom braka? Je li to isključivo imovina supružnika na čije je ime upisan? Ili je pak poslovni udjel bračna stečevina kojom oboje raspolažu?
POD KOJIM JE UVJETIMA POSLOVNI UDJEL BRAČNA STEČEVINA?
Sudovi su tijekom godina dali prilično jasan odgovor da poslovni udjel stečen u braku jest bračna stečevina. Prema ustaljenoj sudskoj praksi i odredbama Obiteljskog zakona, sve što je stečeno radom ili iz sredstava pribavljenih tijekom trajanja braka ulazi u režim bračne stečevine. To pravilo obuhvaća i poslovne udjele. Dakle, ako je jedan supružnik tijekom braka kupio ili na drugi način stekao poslovni udjel, smatra se da udjel pripada oboma. Naravno, postoje i izuzeci.
Tako poslovni udjel neće ući u bračnu stečevinu ako potječe iz vlastite imovine jednog bračnog druga (npr. nasljeđivanje, dar ili imovina unesena u brak), odnosno ako su supružnici drukčije uredili imovinske odnose bračnim ugovorom. No, u oba slučaja vrijedi pravilo – onaj tko tvrdi da je udjel vlastita imovina, mora to i dokazati.
Sudovi dosljedno polaze od pretpostavke da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima. To znači da, neovisno o tome na čije je ime poslovni udjel formalno upisan, svaki supružnik ima pravo na polovicu. Drugim riječima, činjenica da je samo jedan bračni drug naveden kao član društva ne isključuje drugog od prava na udio.
ŠTO AKO JE UDJEL STEČEN IZVAN BRAKA?
Jedno od češćih pitanja u obiteljskim i trgovačkim sporovima jest – što je s poslovnim udjelima koje je jedan supružnik stekao prije nego što je brak uopće započeo? Ili ako ga je stekao nakon što je brak završio?
Sudovi su u tom pogledu prilično dosljedni. Pravilo glasi: poslovni udjeli stečeni prije sklapanja braka ili nakon prestanka bračne zajednice u pravilu se ne smatraju bračnom stečevinom. Oni ulaze u kategoriju vlastite imovine onog bračnog druga koji ih je stekao. No, kao i uvijek u pravu, postoje iznimke. Ako se dokaže da je poslovni udjel formalno stečen nakon prestanka bračne zajednice, ali iz sredstava koja su sama po sebi bila bračna stečevina (primjerice, kupljen novcem iz zajedničke imovine), tad se i takav udjel može smatrati bračnom stečevinom. Važno je naglasiti da teret dokazivanja leži na onome tko tvrdi da udjel, iako stečen prije ili nakon braka, ipak potječe iz bračne stečevine.
PRAVO SE NE OSTVARUJE AUTOMATIZMOM
Kada poslovni udjel spada u bračnu stečevinu, a upisan je samo na ime jednog supružnika, pitanje zaštite prava drugog bračnog druga postaje ključno. Sudska praksa pokazuje da se ta prava mogu ostvariti, ali samo ako se krene pravim putem i uz pažljivo formuliran tužbeni zahtjev.
Prvi i najvažniji korak jest pokretanje sudskog postupka. Bračni drug koji nije upisan kao član društva svoja prava ne može ostvariti samo „po automatizmu“. Potrebno je podnijeti tužbu protiv supružnika koji je formalno upisan kao član društva. Potom u postupku valja dokazati da poslovni udjel predstavlja bračnu stečevinu. Drugim riječima, sudska zaštita je jedini put do stvarne realizacije prava.
KAKO TREBA IZGLEDATI TUŽBENI ZAHTJEV?
Sudovi jasno naglašavaju da tužba mora imati dvije dimenzije:
- Deklaratorni zahtjev. Njime se traži da sud utvrdi kako je određeni poslovni udjel bračna stečevina i da drugi bračni drug ima pravo na svoj dio. Tu je važno precizno identificirati poslovni udjel i jasno tražiti utvrđenje prava.
- Kondemnatorni zahtjev. Njime se traži da sud naloži bračnom drugu, koji je upisan kao član društva, da izda ispravu potrebnu za upis drugog bračnog druga u knjigu poslovnih udjela i sudski registar. Bez ovog zahtjeva, pravo ostaje „mrtvo slovo na papiru“ jer se ne može praktično provesti.
Na kraju, važno je naglasiti da je teret dokazivanja na onome tko tvrdi da udjel jest bračna stečevina. Dakle, supružnik koji traži zaštitu mora dokazati kada i kako je udjel stečen, te da je nastao radom ili korištenjem sredstava pribavljenih tijekom trajanja bračne zajednice.
Poslovni udjeli stečeni tijekom braka dio su bračne stečevine i njima se ne može slobodno raspolagati kao osobnom imovinom. Sudska praksa jasno poručuje: za izvanredne poslove, poput otuđenja ili opterećenja poslovnog udjela, potrebna je pisana suglasnost drugog bračnog druga. Ona mora biti ovjerena kod javnog bilježnika. Kad jedan bračni drug bez znanja i pristanka drugog prenese poslovni udjel, takav čin sudovi smatraju nedopuštenim raspolaganjem zajedničkom imovinom.
ŠTO AKO KUPIM UDJEL KOJI JE BRAČNA STEČEVINA?
Kakve su posljedice? Najvažnije pravilo glasi da prava poštene treće osobe ostaju zaštićena. Dakle, ako netko u dobroj vjeri kupi poslovni udjel i nije znao da se radi o bračnoj stečevini, njegov položaj ostaje siguran. Međutim, to ne znači da je drugi bračni drug ostao bez zaštite. On ima pravo tražiti naknadu štete od supružnika koji je prenio udjel, i to u visini svog dijela vrijednosti.
No, što ako je trgovačko društvo osnovano za vrijeme trajanja braka, a poslovni udjel formalno glasi samo na jednog bračnog druga? Odgovor sudova je prilično jasan – takav poslovni udjel se smatra bračnom stečevinom, odnosno zajedničkom imovinom oba bračna druga. Naime, činjenica da je udjel u sudskom registru upisan samo na ime jednog supružnika nije presudna. Sudovi polaze od toga da je vrijednost poslovnog udjela stvorena korištenjem sredstava zarađenih tijekom trajanja zajednice života. Zato oba supružnika imaju jednaka prava na udjel – svaki u polovici, osim ako nije drugačije ugovoreno ili dokazano da udjel potječe iz vlastite imovine.
BRAČNA STEČEVINA JE VRIJEDNOST UDJELA – NE IMOVINA DRUŠTVA
Ulazi li u bračnu stečevinu sama imovina društva ili samo poslovni udjel? Sudovi su uzeli shvaćanje da predmet bračne stečevine predstavlja vrijednost poslovnog udjela, a ne imovina društva. Član društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) nema pravo raspolagati imovinom društva kao svojom vlastitom. Njegovo pravo vezano je isključivo uz poslovni udjel. Odnosno, odnosi se na vrijednost tog udjela, pravo na sudjelovanje u dobiti i sudjelovanje u upravljanju društvom. Ovakav stav potvrđuju brojne odluke. Županijski sud u Splitu ističe da „poslovni udjel jest imovinsko pravo, ali to ne znači da članu društva pripadaju i imovinska prava nad imovinom društva“. Drugim riječima, poslovni udjel se tretira kao pravo člana društva. Imovina društva je pak pravno odvojena i pripada isključivo samom društvu.
Autor: Lovro Badžim
Lovro Badžim je specijalist prava društava i trgovačkog prava. Završio je poslijediplomski studij na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilištu Penn State (SAD). Odvjetnik s petnaest godina iskustva, primarno usmjeren na trgovačko pravo, spajanja i preuzimanja (M&A), korporativno savjetovanje i ugovorno pravo. Pruža pravnu podršku domaćim i međunarodnim klijentima u složenim transakcijama.
Ovo je članak iz nove serije, Gostujući članci.
