Prošlog sam petka gostovao u N1 uživo vezano uz inflaciju i kamatne stope. Mediji su istaknuli naslov: “Analitičar: Ako nastave rasti kamatne stope, banke neće htjeti kreditirati građane”. Kamatne stope na kredite će gotovo sigurno rasti, no kako sam Zakon odvraća banke od nuđenja kredita građanima?
ŠTO KAŽE ZAKON O POTROŠAČKOM KREDITIRANJU
U samom sam nastupu rekao nešto o zakonskoj regulativi, no možete primijetiti da je taj dio izostavljen. A bio je iznimno važan. Uslijedili su neizostavni komentari na društvenim mrežama i portalima. Većina komentara išla je u negativnom pravcu. I dok s tim nemam odveć poteškoća, smatram da su građani zavrijedili znati istinu.
Većina ih nije svjesna što sadrži Zakon o potrošačkom kreditiranju, članak 11.b i 11.c. On definira maksimalne kamatne stope na kredite. Ako niste znali, krediti s promjenjivom kamatnom stopom imaju gornje ograničenje kamatnjaka, nastalo zbog krize s CHF. HNB redovito objavljuje prosječnu ponderiranu kamatnu stopu na koju se poziva Zakon o potrošačkom kreditiranju, koju je potrebno uvećati za jednu trećinu osnovice (prosječne ponderirane kamatne stope) za stambene kredite, odnosno uvećati za pola za potrošačke kredite.
KAMATNE STOPE NA KREDITE ĆE I DALJE RASTI
Ponderirani prosjeci za euro iznose 2,84 % za stambene kredite, a 5,44 % za potrošačke. To znači da krediti s promjenjivom kamatnom stopom mogu ići maksimalno do 3,79 %, odnosno 8,16 %. Podsjećam da je šestomjesečni Euribor na datum 3.3.2023. bio 3,35 %, dok je trenutna temeljna stopa ECB-a za kredite 3 %.
ECB će 16.3.2023. vjerojatno povećati tu stopu za 0,50 postotna boda. Čelnici pak ECB-a najavljuju da je to nužno učiniti još nekoliko puta ove godine. Euribor će tako nastaviti rasti. Ako se na Euribor primijeni i fiksna marža od minimalno 1 posto, to dovodi do nesretnog pitanja. Je li moguć scenarij da kamatne stope definirane prema našem Zakonu o potrošačkom kreditiranju, uz fiksnu maržu ili čak bez nje, budu niže od Euribora?
Zato sam na N1 TV istaknuo da će banke biti manje zainteresirane za kreditiranje te će početi nuditi fiksnu kamatnu stopu, jer za nju nema ograničenja. Fiksne su stope u pravilu veće od promjenjivih jer je rizik za banke veći. To će dovesti do smanjenja želje kod banaka da uopće nude promjenjive stope pri ovakvoj zakonskoj formulaciji.
Povećane kamatne stope na kredite će, posljedično, smanjivati kreditnu sposobnost dijela stanovništva, što dovodi do smanjenja potražnje. Ona će tada utjecati na tržišne igrače da smanjuju cijene. Primjerice, nekretnina. To je krug kojim bi se ispunili antiinflacijski ciljevi.
CILJ JE – POVEĆANJE BANKROTA?
John Authers je nedavno prenio anegdotu s legendarnim guvernerom FED-a Paulom Volckerom, danas hvaljenim kao “ubojicom inflacije”. Jednom je tako Volcker bio upitan kako da monetarna politika smanji inflaciju. Volckerov odgovor bio je: putem bankrota. Strože stope, prema njegovom mišljenju, djelovale su tako što su neke tvrtke stjerane u kut te su isisale životne sokove iz inflatornih pritisaka.
“Ako pretpostavimo da je Volcker bio u pravu, onda možda tržište kredita ima poruku za nas. Stope će morati nastaviti rasti dok ne dovedu do bankrota (i smanje korporativnu dobit), prije nego što se inflacija bude mogla pobijediti.”
Na koncu, dometnut ću da je trend povećanja kamatnih stopa za poduzeća već vidljiv. Primjerice, novi dugoročni krediti prosječno su dvostruko skuplji nego ljetos. Tad je bilo “sve po 2”. Sad su one, u prosjeku, oko 4 posto. Prozor jeftinog novca je zatvoren: ušli smo u novo doba.
