Hvala Bogu na prijateljima! Nakon objave članka o novčanom jazu na LinkedInu, nazvao me dragi Andrej Grubišić i argumentirano iznio svoje neslaganje. Složio sam se s komentarom i primjedbom: neto novčani ciklus je precizniji termin od novčanog jaza. Evo i zašto.
ZAŠTO NE NOVČANI JAZ?
Naime, termin “novčani jaz” prijevod je engleskog “cash gap”. Radi se o konceptu koji mjeri nedostatak novca izražen brojem dana, kao razliku sume broja dana vezivanja zaliha i broja dana vezivanja potraživanja od kupaca te broja dana vezivanja obveza prema dobavljačima (odbitna stavka). U prijevodu, novac mijenja svoj oblik prelazeći u zalihe u procesu proizvodnje, potom u potraživanja u procesu prodaje. Na kraju, u procesu naplate prelazi ponovo u novac. Valja uzeti u obzir i to da se novac zadržava neko vrijeme dok se ne plate dobavljači zaliha (razlika između dana isporuke i dana plaćanja).
CFA RADIJE KORISTI NETO NOVČANI CIKLUS
CFA Institute radije koristi pojam “cash operating cycle”, pa se uvodi pojam “net” da se naglasi odbitna stavka. Drugi koriste i “cash conversion cycle” (poznat pod kraticom CCC, koristi ga čak i CFA Institute). Izraz “cash gap” mogao bi naglasiti kako se radi o manjku novca. No, Andrej Grubišić mi je pružio izvrstan primjer s dvama trgovačkim društvima.
Tako prvo društvo, kao maloprodajni lanac, kupi zalihu jednog artikla u vrijednosti od 100. Zatim ga proda tako brzo da ima kratko zadržavanje zalihe (npr. 5 dana). Potraživanje se naplati kartičnim putem, tako da novac sjedne na račun u roku 2 dana (potraživanja se naplate za 2 dana). Artikl je prodan po cijeni od 110. Obvezu plaćanja prema dobavljačima kad je nabavljao zalihu za proizvodnju ima tek nakon 90 dana. Praktički ima negativnih 85 dana i financira se od dobavljača.
Problem nastaje u tome što taj maloprodajni lanac ima operativne troškove od 150 (troškovi prodane robe 100, a operativni troškovi 50). Time nastaje gubitak od 40. Iako je novčani jaz (“cash gap”) jednak -85 dana (negativnih 85 dana), što bi se moglo načelno pozitivno promatrati, on je kreirao gubitak od 40. Vidimo da imamo itekakav cash gap. Možda se čini jasnim samo po sebi, no ovo je izvrstan primjer kako uvijek treba biti precizan u definiciji pojmova.
NOVČANI JAZ NE MORA BITI PROBLEM
Drugi primjer odnosi se na proizvođača potrošačke robe koji nabavlja zalihu i naplaćuje proizvod u kojeg je ugradio dodanu vrijednost. Od pristizanja zalihe do naplate ima 120 dana (zaliha se zadržava 60 dana, naplata potraživanja od 60 dana). Kako je prema dobavljačima otvoren 60 dana, cijeli neto ciklus u danima iznosi 60 dana. On je zalihu nabavio i imao sve ostale operativne troškove u ukupnoj vrijednosti po 110 (troškovi prodane robe 100, operativni troškovi 10). Prodao je robu po 150, što znači da je operativna dobit ovdje 40. Novčani tok je pozitivan, i njime nije problem financirati cijeli poslovni ili operativni ciklus od 60 dana.
Složio sam se s ovom primjedbom, tim više što neke industrije (djelatnosti) imaju svoje specifičnosti. Kad se naglasak stavi na trajanje ciklusa konverzije novca koji mijenja svoje pojavne oblike da bi na kraju ponovo postao novac, onda ima smisla koristiti više pojam “neto novčani ciklus”. Ili kako to CFA Institute naziva, “novčani operativni ciklus”, odnosno “neto novčani operativni ciklus”.
Zaključno, radije neto novčani ciklus ili neto operativni novčani ciklus nego novčani jaz. Time se naglašava da samo pozitivan novčani tok donosi vrijednost za dioničare, zaposlenike, dobavljače i općenito cijelo društvo. Najavljujem i novi članak oko nastavka debate koji je smisao poduzeća. Naime, u kolovozu je 200 američkih kompanija potpisalo memorandum o slaganju kako smisao poduzeća nije ostvarivati dobit, što je u Forbesu, kao i zastupnicima teorije “vrijednost za dioničare” privuklo pozornost. A nije ni profesor Damodaran ostao nijem.
