Masovna povijesna korekcija cijene zlata mogla bi dovesti do dramatičnog jačanja dolara.
Dok se zbivanja smjenjuju kao na traci, a fokus premješta svakog časa na novu temu, može se ustvrditi i s mudrim Salomonom iz Knjige Propovjednikove, da “ispod sunca ničeg novoga.”
Da rekapituliramo događanja:
1) Nakon što se Japan odlučio na izrazito tiskanje novca jena u iznosu od 81 milijardi dolara mjesečno, što samo naizgled u iznosu odgovara američkom pumpanju novca od 86 milijardi dolara mjesečno, jer je američka ekonomija obujmom trostruko veća od japanske, takvo se što nije moglo ne odraziti na cjelokupnu ravnotežu zbog principa spojenih posuda.
Tako se novim jenom kupuje euro (europska imovina), što utječe zbog jednostavnog zakona ponude i potražnje na povećanje cijene eura.
Kratkoročno, jer se sada zna ritam tiskanja novog novca u Japanu.
Sada, kada je tržište i to uračunalo, a dok stvari idu, da vidimo drugi poremećaj.
2) Pad cijena zlata koje je u histeriji kupovano na tzv. margin-kredite (op. npr. uz polugu 1:10, gdje svaka položena kuna ili dolar od strane uzimatelja kredita dobije novih 9 kuna ili dolara od Banke, u stvarnosti su ove poluge i veće, pa je poznato da na FX tržištima oko trećine uloga dolazi od malih ulagača – individualnih osoba) uzrokovalo je zatvaranje pozicija na “marginima”, pa su se gubici zatvarali iz ulaganja po drugim metalima i energentima (nafta, plin).
Kada se situacija konsolidira sa zlatom, a neki vide zbog statističkog zakona o povratu na srednju vrijednost (tzv. The Law of Mean Reversion) cijenu zlata između 300 i 500 dolara po unci, što predstavlja povijesni prosjek, a zbog karakteristika zlata da je antidolarsko, dolar bi mogao strelovito ojačati.
I tu treba stati, na “mogao”, jer ne znamo što će FED učiniti.
Ja i dalje, kao mali ulagač, sve držim na pola-pola. Ne vjerujem dugoročno u “fiat-novac”, a što se tiče novog čuda, BITCOINS-ima, o čemu ću nastojati naknadno pisati, bez obzira na novost koju nosi, izgledno je. meni barem, da se i tu može primijeniti salomonsko zlatno pravilo s početka teksta.
3) Malo geostrateških misli: kako je NATO objavio da se povlači iz Afganistana, a urod maka nikad nije bolji, što dovodi do zaključka da će iduća godina biti još rodnija (hic!), jasno je da potrošnja heroina nikad nije bila veća jer je cijena tog opijata konstantno visoka. Nesposobnost vanjskih faktora da prekinu trgovanje heroinom navodi do zaključka da vanjskim faktorima i nije pretjerano stalo da se trgovanje heroinom suzbije. Š to zbog visoke zarade, što zbog zarade opet, jer je Afganistan ključno prometno mjesto, ulaz prema Kini, kontrolno mjesto za sve razne vodove (od nafte, plina i vode čak) itd.
Naime, mudro je štakore ne tjerati u bezizlazni kut, jer štakori tada skaču na oči. Čemu se onda čuditi kad gledamo masakre dotad bezbrižnih ljudi?
Amerika i svijet se melodramatično osvrću na bostonski terorizam, gdje nevini stradaju. No, slična je stvar kada dronovi pogrešno uništavaju “mete”, pa nastrada svadbena povorka od 200 ljudi u Pakistanu. Ili kad nabujale vode odnesu tisuće života u Bangladešu, no tada nema te melodramatike u zapadnim medijima. Opet, navikli smo i na to.
Nadalje, svijet se ne uzbuđuje toliko zbog jednog Kima i njegovih fantomskih prijetnji, jer se čini da se on boji više za svoj život nego za cijeli svijet (op. prilično očekivano, zar ne?) U Južnoj Koreji se više brinu oko novog hita jutjubovskog repera PSY nego o nuklearnim prijetnjama sjevernokorejskih vlasti.
Stvarno, nije zlato sve što sja, kako sam prethodno naslovio jedan svoj post.
