Reizbor obmane?

Vidjevši slike na društvenim režama kako se na njemačkom šale na temu rukovanja Baracka Obame sa svojim protukandidatom (Mitt Romney) te sliku gdje se rukuje sa zrakom (Ohne Romney), te pročitavši današnju kolumnu Tomislava Klauškog, nisam odolio da ne stavim ovakav naslov.

Prošle su četiri godine od prvog izbora gdje je najavljena velika promjena. Suštinski, promjene u vanjskoj politici nema, ima u taktici. Nema toliko žive sile koliko ima dronova, nema “waterboardinga”, ali ima upada u Pakistan i likvidacija Osame bin Ladena itd. Na unutarnjem planu, a to je ono što više zanima američke glasače, ima promjena, i to velikih: od socijalnih reformi do, kako to vole liberali reći, pa čak i neki hrvatski socijaldemokrati, “otvaranja prostora slobode”.

Mnogi poznanici mi komentiraju da što se to uopće njih tiče tko je američki predsjednik. Ne želim posezati za argumentom iz teorije kaosa, kao što je učinio g. Xenakis danas (www.generationaldynamics.com), no smatram da ovaj izbor itekako utječe na sve, barem ekonomski, pa čak i politički, svjetonazorski.

Obama će sigurno nastaviti provoditi socijalne i političke reforme, pritom se čak i grubo sukobljavajući s konzervativnom Amerikom. Osobno predviđam da će ovakav način sukobljavanja u idućih dvadesetak godina itekako smanjiti prostor djelovanja vjerskih zajednica, osobito kršćanskih, u Americi, posljedično na cijelom Zapadu. Sfere sukoba su bioetička pitanja, što je već sada preraslo u sukob, čak i rat kultura (op. Amerikanci koriste pojam “culture wars”). Tu neće biti neopredijeljenih, pa će sekularizam tražiti mjesto novog idola – božanstva. Tu nema mjesta za dvojicu.

Ovaj blog se bavi ipak više pitanjima iz ekonomije, iako rat kultura definitivno preusmjeruje društvene snage i faktore proizvodnje u matrici prioriteta vrijednosti, što vodi padu proizvodnje i umanjenju bogatstva.

Reizbor starog predsjednika SAD-a znači da će Wall Street morati biti spreman na daljnja monetarna popuštanja koje provodi FED i njegov čelnik Ben Bernanke.

Ovdje dolazim na poantu iz uvoda, a osvrćem se na komentar Tomislava Klauškog. Smatram njegov zaključak pogrešnim, duboko pogrešnim. Naime, g. Klauški vidi da Amerika radi nešto fundamentalno drukčije od Europe, tj. da Europa prebacuje teret krize na svoje građane, za razliku od SAD-a, koji s Obamom i Bernankeom krizu prebacuje na bogate.

Podsjetit ću na citat profesora Keynesa kojeg vrtim na svojem blogu, vrlo je poučan.  Ponavljam ga u engleskom originalu: “The best way to destroy the capitalist system is to debauch the currency. By a continuing process of inflation governments can confiscate, secretly and unobserved, an important part of the wealth of their citizens.”

Š to se zaista događa cijelo ovo vrijeme? ECB i FED tiskaju novac, monetiziraju dug, imaju kvantitativna otpuštanja, QE, ovo, ono, trista čuda i čudesa, dakle – TISKAJU NOVAC. Ex nihilo – iz ničeg. To jest i odlika tzv. fiat novca ili fiducijarnog novca. Ne zaboravite da FED ima mogućnost tiskati dolara koliko god hoće, a svi prihvaćaju upravo taj dolar. Još uvijek relativno bezuvjetno. Europa nema tu snagu. Uvijek se izbor svodi na: “rakete ili Guttenberg?”Podsjećam na svoje ranije postove.

https://serdarusic.com/2012/09/fed-ov-najnoviji-guttenberg-jucer-je-odabrao-obamu-za-novi-mandat/

https://serdarusic.com/2012/06/je-li-ovo-tocka-infleksije-za-eurozonu-pitanje-desetljeca-guttenberg-ili-patriot/

Mislim da je g. Klauški pogriješio jer ne uviđa da cijeli svijet snosi troškove ratova i reformi koje provodi SAD preko FED-a, pa je pogrešno reći da Amerika prebacuje teret krize na bogate. EU to prebacuje na svoje građane. Utoliko smatram da debata o štednji (Merkel) ili potrošnji (Hollande) ne može biti poistovjećena i poravnana za usporedbu sa SAD-om. Dodatno, suštinski, obje centralne banke rade istu stvar i prebacuju dug na iduće generacije i tako umanjuju njihovo bogatstvo. To je g. Xenakis ispravno nazvao “teorijom o šutiranju limenke” (engl. Kick-the-Can-Theory). Poanta je šutnuti problem – limenku što dalje od sebe niz cestu kojom idete. Ionako opet dođete do limenke i šutnete je još jednom. Izbor je da radite to kao FC Barcelona ili kao FK Čukerički.

Pobjeda Obame ustvari u dugogodišnjem trendu znači ulaganje u zlato, da podvučemo crtu. Tim više što se problem “fiskalne litice” mora riješiti, tj. kako subvencije i porezne olakšice koje nestaju (a nema novaca) osigurati da i dalje efektuiraju.

Podvlačim svoju prognozu da do kraja godine EUR/USD neće izlaziti iz koridora 1,26-1,32. Trenutno je na 1,2770 (sada je 23:10 dana 7.11.2012.)