Iz razgovora s poduzetnicima diljem Hrvatske, siguran sam da je jedan od glavnih problema pronalazak i zadržavanje kvalitetnih radnika. Prema analizi HUP-a, što prenosi riječki Novi list, udio ugovora o radu na određeno vrijeme od 2016. godine do danas je u padu. Lider prenosi kako “međunarodno usporedivi podaci Eurostat-a pak pokazuju, kako je u 2023. godini udio ugovora o radu na određeno vrijeme iznosio 9,6 posto u dobnoj grupi od 15 do 64 godina, što je ispod prosjeka EU od 11,5 posto”. O čemu je, zapravo, riječ?
UDIO UGOVORA NA ODREĐENO PADA: ŠTO TO ZNAČI?
Isti izvor prenosi kako pad broja takvih ugovora ne mora značiti da se stanje poboljšava, ako je cilj bolji i veći ekonomski standard. Naime, najmanje razvijene članice EU-a, poput Bugarske i Rumunjske, među pet su zemalja s najmanjim udjelom ugovora na određeno. Je li udio ugovora na određeno vrijeme pravi pokazatelj uspješnosti? HUP navodi “primjere puno razvijenijih zemalja, kao što je Nizozemska, gdje ugovori na određeno čine gotovo 30 posto udjela, Španjolska s 14,6 posto udjela ugovora na određeno, Francuska s 13,6 posto, Italija s 12,9 posto i razvojno nama sličnija Poljska s 12,2 posto udjela i sve spomenute države imaju veći udio ugovora na određeno radno vrijeme od Hrvatske.”
To znači da je broj fleksibilnih oblika zapošljavanja tamo veći, a ima sve više ljudi koji smatraju obavljanje nekoliko povremenih poslova smatraju lukrativnijim. U HUP-u komentiraju: “Paradoksalno bi bilo zaključiti kako Bugarska i Rumunjska imaju bolju zaštitu radničkih prava.”
PADA PRODUKTIVNOST RADA, A PLAĆE SVEJEDNO RASTU?
Hrvatsku ekonomiju već dulje vrijeme karakterizira sezonalnost rada zbog turističke sezone. Zadnjih godina, tu je i velik priljev stranih radnika. Bilježimo povećanje zaposlenosti, ali i pad nezaposlenosti. To nas dovodi do treće karakteristike: vrlo napetog tržišta rada, gdje su radnici u boljoj poziciji od poslodavaca. Zato mogu tražiti veći rast plaća od samog rasta njihove produktivnosti.
Izvor: Trading Economics
Gornji grafikon pokazuje razliku između kretanja zaposlenosti i nezaposlenosti (napetost tržišta rada), gdje se razlika sve više povećava.
Izvor: Trading Economics
Drugi pak grafikon prikazuje kako produktivnost rada pada, a neto plaće rastu.
Iz ovoga iščitavam, kao i iz zadnjih povećanja plaća, kako će 2024. godina za poduzetnike biti vrlo izazovna. Troškovi plaća rastu, osobna potrošnja je snažna i pod naletom velikog optimizma uslijed jakog potrošačkog kreditiranja.
Poduzetnici moraju pažljivo birati investicijske projekte. Troškovi financiranja su narasli, a ECB neće tako skoro spuštati stope. Ovo je vrijeme kad je bolje hvatati manju neto sadašnju vrijednost, ali brži povrat te izvjesniju i bolju likvidnost.
Svim poduzetnicima predlažem da pažljivo prate produktivnost rada, kako vlastitih poduzeća, tako i konkurencije. To dijelom možete pratiti i putem Bon.hr portala.
DUGOROČNI TRENDOVI: KULTURALNA PROMJENA
HUP-ov Hrvoje Stojić prije nekoliko mjeseci istaknuo je u analizi Fokus tjedna ključne dugoročne procese. “S obzirom na ubrzano pogoršanje demografskih trendova, snažan ekonomski rast i kontinuiranu napetost tržišta rada, procjenjujemo da bi ukupan broj stranih radnika do 2030. mogao dosegnuti 400.000, 500.000, uz pretpostavku rasta BDP-a od oko 2,5 posto kroz idućih sedam godina”, što je prenio i Dnevnik.
Ono što se rijetko spominje u javnosti su kolaps novih začeća, koji traje od vremena koronakrize te naša upitna spremnost na kulturalnu promjenu koju nosi strano radništvo. Strani radnici dolaze na poslove niske dodane vrijednosti, što znači da moramo i mijenjati mirovinski sustav osnaživanjem privatne štednje. Naime, strani radnici nisu neto uplatitelji novih mirovina u prvom solidarnom stupu.
HUP sa svoje strane traži izmjene radnog zakonodavstva, što je naravno na ledu dok je izborna godina. Traži se promjena fokusa “u smjeru zaštite radnika (odnosno jačanja mogućnosti i šansi zaposlenja) umjesto radnog mjesta, promocije fleksibilnih oblika zapošljavanja, jednostavnijih propisa i ukidanja zaštitnih klauzula”.
Traže da zakoni moraju imati za konačni cilj rast stope zaposlenosti. Kako Lider prenosi, “unatoč desetogodišnjem rastu tijekom kojeg je u 2023. godini stopa zaposlenosti narasla na 70,7%, pretekla nas je i Španjolska pa nižu stopu zaposlenosti u EU od Hrvatske imaju još jedino Rumunjska, Grčka i Italija”.
Ako to ne poboljšamo, teško ćemo do dugoročnog rasta BDP-a.
