Sjećam se predavanja svojih kolega u banci prije desetak godina o novoj normali. Nova normala je izraz kojeg su mediji preuzeli od Mohameda A. El-Eriana i kolega iz PIMCO-a, o čemu je i pisao na Project Syndicateu prije četiri godine kao prisjećanje na davna događanja.
SJEĆANJA NA VELIKU RECESIJU
Tada je svijet bio pred velikim izborom u ključnim zapadnim zemljama. Osim Olimpijade i Eura, te se godine dogodio i Brexit i izbor Donalda Trumpa. Napominjem, i drugi su pisali o novoj normali u 2009., evo kod McKinseya.
Ne mislim uklizavati u kosti neoliberalizma, kao što pojedini članovi Kriznog stožera i medijski vinovnici opterećuju javnost. Iznose svoje dogmatske preferencije u trenucima kada treba biti razborit i voditi se podacima i iskustvima.
Š TO ZNAČI POJAM “NOVA NORMALA”
O pojmu “nova normala” mediji dosta govore zadnjih dana, a siguran sam da je većina za nj čula. Naime, 2009. se svijet još oporavljao od šoka u kojeg je zaronio i pripremao za razdoblje niskog rasta. To je tada bila mainstream misao (“glavni tok” bi bila jezična egzibicija u rangu zrakomlata). El-Erian je održao predavanje “Navigating the New Normal in Industrial Countries” u listopadu 2010. (MMF). Nova normala, u ekonomskom smislu, smatrana je ulaskom u tzv. post-subprime ekonomiju koja znači ispodprosječni ekonomski rast. U SAD-u se inače kreditni dužnici koji imaju lošiji bonitet i slabije kolaterale (instrumente osiguranja naplate kredita) nazivaju subprime loans.
Između ostalog u svom govoru El-Erian se pozivao i na istraživanja ekonomista Reinhart i Rogoffa, poznatih po zaključcima iz rada “Growth in a Time of Debt” (a koji je imao svoje kontroverze).
UZROCI PROŠ LE KRIZE KUMULIRANI SU TIJEKOM NIZA GODINA
El-Erian je u svom govoru istaknuo sljedeće:
(i) međunarodni financijski sustav doživio je sudden stop, “čiji negativni utjecaj i danas osjećaju milijuni, ako ne i milijarde ljudi širom svijeta”. Taj izraz možemo povezati i sa sportom, gdje u produžecima postoji i tzv. “zlatni gol” ili sudden death efekt;
(ii) uzroci krize bili su u dugom nizu godina kumulirani, a uključuju loše bilance, neuspjehe u upravljanju rizikom na gotovo svim razinama društva, antikvariranim infrastrukturama i zastarjelim sustavima upravljanja i poticanja kako u javnom, tako i u privatnom sektoru. Dajem pritom za pravo g. Vilimu Ribiću kad ispravlja one koji griješe dijeleći na “realni i javni sektor”. Podjela je, s obzirom na vlasništvo, “privatno i državno”, odnosno “realni ili nefinancijski te financijski sektor” s obzirom na vrstu poduzeća;
(iii) “dinamika koja izlazi iz faze kriznog upravljanja – posebno kombinacija razduživanja, ponovne ili povećane regulacije, pretjeranih dugova (op. čak i kod poduzeća i projekata koji su profitabilni, no sve moraju usmjeriti u vraćanje starih dugova) i strukturalnih izazova u ključnim industrijskim zemljama – kombinira se s ubrzanim preusmjeravanjem globalne ekonomije kako bi se stvorilo ono što je Ben Bernanke ispravno nazvao “neobično nesigurnom prognozom”.
ZAŠ TO SU REZULTATI NIŽI OD OČEKIVANJA?
Tada je El-Erian tražio odgovore na pitanja o razočaravajućoj učinkovitosti reakcija nakon krize privatnog i javnog sektora u industrijskim zemljama. Pitao se: “Zašto su rezultati dosljedno niži od očekivanja, i kakve su posljedice?”
Nije bilo važno samo odgovoriti na pitanje što se dogodilo nego kako i zašto. Naglašavao je važnost razmatranja dihotomije “pobjeda u ratu” i “gubitak mira”. Žalosno je kako je svijet stalno uključen u kratkoročno razmišljanje opterećeno ciklusima. Kratkotrajna srednja reverzija (statistički zakon koji ukazuje da se vrijednosti vraćaju na svoju srednju vrijednost, što implicira da ne postoji tzv. “random walk”, na određeni način ovo pokazuje i napetost u stavovima oko važnosti tehničke i fundamentalne analize) iskorištava se kao mentalna kratica za razmišljanje o ekonomskim i financijskim poremećajima.
Početkom 2016. osjećala se, kad se iščitava taj El-Erianov osvrt, bojazan da “parohijalna i nekoordinirana politika može dovesti do ekonomske recesije, veće nejednakosti i financijske nestabilnosti”.
Zanimljivo je da El-Erian u srpnju 2018. rekao da su SAD izašle iz “nove normale”. Pronašle su novu ravnotežu u većem rastu od dotadašnjeg.
Gledajući u bunar prošlosti s naknadnom pameti, čini se da je ovo bio najdulji rast vrijednosti i istovremeno najomraženiji. Gotovo da nije bilo dana kada se nije govorilo sad će kraj i sve će propasti, u čemu su mnogi hrvatski mediji gotovo uživali prenoseći panične vijesti. Sad kad nas je zadesio “The Great Lockdown”, kako se zove ovaj korona-efekt, svi sa žudnjom iščekuju da se život i poslovanje vrate u normalu.
No, mediji nas podsjećaju na tzv. novu normalu. Pokušat ću razmotriti pitanje tko su pobjednici, a tko gubitnici u nastavku serije.
