Banksteri

Pitanje ovih dana jest: Libor ili Liebor?

Ovako se blogeri, pa čak i ugledni komentatori šale na račun ogromne afere oko namještanja ključne referentne kamatne stope (op. dodajući slovo e u kraticu LIBOR, što dolazi od London Interbanking Offering Rate, dobiva se engleska riječ LIE (lagati) u kratici LIEBOR).

O manipulacijama oko Libora čitao sam u uglednom časopisu “Risk” već 2008. Analize predstavljene u tom časopisu napisane su izuzetno stručno, tako da je izgledalo preuvjerljivo da bi bilo istinito.

A sada se potvrđuje da su gotovo svi sve znali i svi su bili umiješani, jer su svi zarađivali od namještanja stope.

No, da je ovo usamljeni slučaj, čovjek bi se samo čudio kako je moguće. Znajući da je laganje i prijevara sastavni moralni kod Zapada koje je odbacilo svoj vrijednosni kod iz kojeg je kao zdravo drvo raslo stoljećima, ovo nije usamljeni slučaj, pa niti prvi niti je posljednji.

Nije čudno što ljudi nas bankare preziru jer nas trpaju sve u isti koš. Zaista je loše za struku kojoj pripadam i kojom se ponosim, kao i institucijom za koju radim, da ovakvi slučajevi na globalnoj razini prljaju sliku o tome što banka znači, što znači biti bankar.

Ponosim se što time što sam kandidat CFA Institute koji promovira odlike stručnosti i profesionalizma, a nadasve etike. Stoga sebi mogu u lice ujutro pogledati i reći da sam ponosan što radim kao bankar, u jednoj ključnoj instituciji u ovoj zemlji koja pokušava voditi i usmjeravati prilike i ključne aktere da vuku poteze koji su dobri ne samo za njih i njihova poduzeća i institucije, nego za veće dobro u ovome društvu.

Pišem ovo ne kao lud čovjek, jer činimo mnogo toga da zaštitimo ne samo svoje, već i opće interese u ovom društvu, koliko god se to činilo neobičnim.

Ne mogu reći da me ipak malo ne smeta što se već stvorila kovanica “BANKSTER“, pa nas čak i profesor Roubini (Dr. Doom ili Dr. Propast, kako ga mediji zovu) linčuje u jučerašnjem obraćanju javnosti. Istina je da su kazne nikakve za ljude koji su svojom pohlepom kreirali ovo stanje.

Zaključit ću današnje filozofsko izlaganja s preporukom čitanja knjige “Manifest američkih sanjara“, autora Tomislava Birtića. Nažalost, otkad su praroditelji u Edenu odbacili Božju preporuku i na neki način, prekinuli sudioništvo u životu Presvetog Trojstva, uskoro su morali naći novo trojstvo: kapital, zakon ponude i potražnje i američki san. To trojstvo stalno zavlači ljude u nove lance pohlepe i straha, te dvije osnovne tržišne sile.

***************

p.s. Izgleda da jučer izašli detalji oko pomoći Š panjolskoj potvrđuju da ipak neće biti direktnog slanja novca lošim bankama iz fonda pomoći, jer se ipak traži određeno jamstvo države. To znači, ako je ovo sve istina, da je sve ovo bilo namjerno manipuliranje tržištem i da su političari također “lažovi na kvadrat”. Nažalost, otkrio sam toplu vodu.

To mi još više daje poticaj da sve manje vjerujem u projekt zajedničke valute.