Ako ste vlasnik malog ili srednjeg poduzeća u Hrvatskoj, vjerojatno osjećate da vas plaće prestaju slušati. Pogotovo jer pratite kako se svake godine povećavaju minimalne plaće, koje se pak prelijevaju na sve druge troškove rada te ostale plaće. Tako rast troškova rada nije posljedica vaših odluka, već nečega što diktira cijelo tržište. Možda bi ispravnije bilo u ovom kontekstu dodati – i Vlada. Pokušajmo zajedno promotriti ono što ekonomisti zovu Baumolov efekt ili Baumolova bolest troškova.
ŠTO JE BAUMOLOV EFEKT?
William Baumol i William Bowen su još šezdesetih godina prošlog stoljeća primijetili da postoje sektori u kojima produktivnost brzo raste (npr. industrija) i sektori u kojima ona gotovo stoji (npr. građevinarstvo, zdravstvo, obrazovanje). No, tržište rada ne trpi razliku: radnici neće ostati u sporom sektoru, ako u drugom mogu zarađivati više. Zato se plaće moraju dizati svugdje, čak i u sektorima u kojima produktivnost nije rasla. Dodao bih kako primjećujem da radnici s određenim stažom odlaze iz privatnih poduzeća u javna ili u općenito državni sektor, za sličnu plaću. Pitanje količine rada na novom radnom mjestu ostavljam na razmatranje vašem razumu.
Koji je rezultat Baumolovog efekta? Plaće rastu i ondje gdje produktivnost stagnira, pa cijene usluga rastu brže od cijena proizvoda. Usluge postaju skuplje, iako nisu nužno bolje kvalitete.
Nedavno sam o ovome slušao u podcastu Tylera Cowena s Alexom Tabarrokom. Summa summarum: kad produktivnost i plaće rastu u jednom sektoru, moraju rasti i u drugima, jer se natječu za istu radnu snagu.
HRVATSKI PRIMJER: NISMO NIŠTA NAUČILI
U Hrvatskoj 2025. taj se mehanizam odvija pred našim očima. Ministar financija Marko Primorac (koji je, ironijom, o tome pisao netom prije dolaska na funkciju) sad vodi proračun koji se ubrzano puni, ali još brže prazni. Masa plaća raste brže od produktivnosti.
U Primorčevom radu (koautori Šimović, Mihelja-Žaja, 2021) se raspravlja upravo o ovom problemu:
“Nadalje, kako rastu prihodi u društvu, rastu i očekivanja od (javnog) zdravstvenog sustava, kao i opseg zdravstvene zaštite koja se pruža u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja. Konačno, institucionalne karakteristike zdravstvenih sustava pokazale su se iznimno važnima u objašnjenju rasta zdravstvenih rashoda. To se prvenstveno odnosi na takozvani Baumolov efekt ili Baumolovu bolest troškova: budući da je zdravstveni sektor uslužni i pretežito radno-intenzivan sektor, on ima tendenciju povećavati cijene svojih usluga čak i kada taj rast cijena nije povezan s rastom produktivnosti.”
I dalje:
“Zaključio je da sektor usluga ima vrlo ograničen potencijal za inovacije i povećanje produktivnosti, jer je zamjena rada kapitalom gotovo nemoguća.” (isto, bilješka 4)
Ovo se može proširiti na druge uslužne sektore ili javni sektor. Tu spadaju i radno-intenzivne djelatnosti privatnog sektora: građevinarstvo, logistika, turizam i slično. Sjetimo se: inflacijski je duh pušten iz boce i nije ga lako vratiti nazad, a krive su najviše – usluge. Ako čitamo Baumola, znamo i tko ponajviše generira inflaciju.
Što onda trebaju činiti mali poduzetnici? Njima je rast plaća egzogena varijabla: dolazi odozgo ili izvana, iz makroekonomskog i socijalnog konteksta, ne iz interne poslovne politike. Stoga, moraju se spremiti. A biti spreman, to je sve!
Sa strane kritičara, Tyler Cowen upozorava da je Baumolov efekt često previše elegantan i ex-post utvrđuje činjenice, a slabo predviđa. Dodao je da ovaj efekt ne uzima u obzir da kvaliteta i složenost usluga rastu, primjerice kako ne plaćamo istu bolnicu, nego bolju (napretkom u tehnologiji, liječenju i lijekovima).
RAST TROŠKOVA KOJI JE IZVAN VAŠE KONTROLE
Tabarrok ovaj efekt ne želi nazivati bolešću, već mehanizmom koji prenosi prosperitet. Jednostavno, kad društvo postane bogatije, više cijeni ljudski rad. U svakom slučaju, Baumolov efekt ne možemo ignorirati. On određuje cijene, proračune i pregovore.
Dakle, poduzetnik mora odlučiti kako preživjeti rast troškova rada koji ne ovisi o njemu. Rast plaća je činjenica. Ključno pitanje je: kako na to odgovoriti?
a. Prihvatiti da se ne možemo izboriti protiv tržišta.
Ako cijelo tržište diže plaće 8–10 %, ne možemo ostati na 0 %. Gubimo radnike i reputaciju. Nedavno sam sastavio financijski model koji je klijentu pokazao gdje će biti za nekoliko mjeseci, uvažavajući rast troškova plaća, neovisno o rastu budućih poslova i prihoda. To ne ostavlja mjesta osjećaju. Takvo donošenje odluka nije dobro ni za vas ni za posao. Odluke moraju biti svjesne i informirane, uz dobar financijski model koji vam pomaže odabrati pravi put.
b. Povećavati produktivnost, a ne samo plaće.
Rast plaća ne mora značiti gubitak marže ako raste output po radniku. U građevinarstvu to, primjerice, znači: bolju organizaciju gradilišta, kvalitetniji nadzor, standardizirane komponente, smanjenje praznog hoda na gradilištu itd. Baumolov efekt naplaćuje svaki sat koji nije produktivno iskorišten. Mjerite li produktivnost rada mjesečno ili godišnje? Planirate li produktivnost po zaposleniku i odjelu?
c. Raditi s ciklusom, ne protiv njega.
Ako znamo da će plaće 2026. porasti 6–8 %, treba ugovoriti projekte s indeksacijom troškova rada. Iskoristite moj kalkulator. Ako poslujete s javnim naručiteljima, ugovorite indeksne klauzule. Izvoznici trebaju drukčije hedžirati (valutne marže, cijene). Drugim riječima, ne možete naručiti vrijeme, no ako dođe kiša, možete imati kišobran.
d. Planirati i komunicirati.
U račun dobiti i gubitka uvrstite 8–10 % rasta mase plaća godišnje. Izračunajte točku pokrića po novim troškovima rada. Znate li koliko vas stvarno košta rad? Komunicirajte zaposlenicima kroz bonuse i obuku kako mogu povećati produktivnost.
NIJE NEPRIJATELJ, NEGO PODSJETNIK
Baumolov efekt nije neprijatelj, nego svojevrstan podsjetnik. Činjenica. Sjetimo se da društva i poduzeća stare i sazrijevaju zajedno. Kako Hrvatska diže plaće, za neke je to greška, za druge je to znak da društvo počinje više cijeniti rad nego prije.
Ipak, ako ne podignemo produktivnost, rast plaća neće značiti bogatstvo, nego inflaciju i pritisak. I tu je razlika između države i poduzetnika: država se može zadužiti i nadati da će rast pokriti troškove. Poduzetnik obično nije u toj poziciji.
Zato je Baumolov efekt i pitanje: koliko se brzo možete prilagoditi?
